Reporterka N1 na poljsko-ukrajinskoj granici razgovarala je s ljudima koji samo žele stići na sigurno.
“Situacija nije nimalo bolja nego jučer, pritisak je jednak praktično od četvrtka kada je počeo napad na Ukrajinu. Razgovarala sam jutros s jednom Ukrajinkom koja je do granice putovala 55 sati s malim sinom. Razgovarala sam ovdje i na željezničkom kolodvoru, a dobra vijest je da je otvoren taj željeznički promet, jedna žena mi je rekla da joj je za put dug 212 kilometara trebalo 20 sati.
Zaista sporo teče taj put za sve izbjeglice, a u Poljsku ih je stiglo više od 200.000. Prema podacima UNHCR-a u protekla tri dana u okolne zemlje prešlo je više od 368.000 izbjeglica. Dobra vijest je da ih nakon prelaska granice čeka pomoć, ima jako puno potrepština za bebe. Razgovarali smo s brojnima od njih danas”, rekla je Brečić.
Među njima je i Zorana: “Jako velik strah, naši muževi ostali su. Bojim se za supruga, ne moram ni govoriti.”
Po prelasku granice čeka ih pomoć, ali to ne umanjuje strah.
“Bojali smo se”
“Strašno, imam troje djece, živimo blizu aerodroma, strašno je”, rekla je Helena za N1.
Kako Helena, tako i većina ostalih, najviše trebaju dječju opremu, autosjedalice, pelene, hranu. Djeca naravno žele igračke. Pomoć za svoju djecu potražile su prijateljice Irena i Žana, putovale su 55 sati, potjerale su ih bombe.
“Četrdeset kilometara od našeg grada, tamo je vojna baza, bombardirana je. Bojali smo se”, kaže Irena. Ona i Žana rekle su da nisu očekivale napade. Nisu ni njihovi susjedi Poljaci, ali su se brzo organizirali. Pomaže i Solemija:
"Pomažem jer sam Ukrajinka, napravit ću sve što mogu”, rekla nam je.
Reporterka je srela i Sergeja koji je došao po hranu za sina od 7 mjeseci. Tamo su i velikodušni Poljaci koji su došli dočekati Ukrajince, među njima je i Mihau, koji nudi smještaj:
“Teško nam je gledati što se događa tako blizu nama i da ne napravimo ništa”, rekao je Mihau, i sam otac.
S obzirom na to da je na granicu pohrlilo puno volontera kako bi pomogli izbjeglicama, Poljska je napravila internetsku stranicu na kojoj se mogu prijaviti, napisati kakav vid pomoći mogu pružiti, a onda će ih vladini službenici kontaktirati. Njih će trebati još više iako ih je već sad puno jer se ovaj pritisak ne stišava i i dalje će rasti.
