Mnoge koji su poznavali Bojana Radašinovića (48) šokirala je jučer vijest da je ovaj dragi kolega, suradnik i prijatelj preminuo u četvrtak. Još je teže bilo čuti da je dugogodišnji odgojitelj u zagrebačkom DV Jarun umro na svom radnome mjestu, u vrtićkoj skupini, od moždanog udara. Iako je Hitna pomoć stigla brzo i pokušala ga reanimirati, nažalost, nisu uspjeli, piše 24 sata.
- Djeca su mislila da se igra kad je sjeo. Kolegica ga je pitala za nešto i shvatila da ne reagira te je odmah pozvala pomoć. Svi smo neizmjerno tužni i svima će tetak Bojan jako nedostajati jer je bio divan - rekao je za Jutarnji list djed jednog dječaka kojem je Bojan bio odgojitelj.
A tužne poruke sućuti i najljepše riječi za svog odgojitelja Bojana mnogi su napisali i na društvenim mrežama. "Naš predivni striček Bojan, hvala Vam za sve...", "Bio je moj odgojitelj davno, ali ću ga se uvijek sjećati. Divan čovjek...", pisali su oni koji su ga poznavali. Ispred dječjeg vrtića stanovnici su zapalili lampaše omiljenome odgajatelju u spomen.
Bojan Radašinović bio je jedan od samo osam muških odgojitelja u Gradu Zagrebu, a svoj posao nakon Učiteljske akademije obavljao je predano, s ljubavlju i kreativnošću nužnom za rad s djecom. No ostat će zapamćen po mnogim svojim djelima. Osim izuzetnog rada u pedagogiji, Radašinović je bio i pjesnik, dobitnik Goranova proljeća 2000. godine, bio je i veliki ljubitelj prirode, permakulture.
Objavio je tri zbirke poezije: "Sprega književnosti i prljavog rublja" (2000.), "Ovdje ćemo uvijek biti stranci" (2003.) te "Savršeno mjesto za život" (2005.), potom zbirku priča "Non stop" (2011.). Nagrađen je i na natječaju za priču karlovačkog ogranka Matice hrvatske, a njegove pjesme redovito su uvrštavali u antologije hrvatske poezije. Objavljivao je u većini hrvatskih kulturnih časopisa, nastupao je na mnogobrojnim tribinama te su ga smatrali jednim od najinteresantnijih mladih pjesnika u Hrvatskoj.
Više od 20 godina radio je i u zagrebačkom Centru za poticanje darovitosti djeteta Bistrić, kao tajnik, suradnik, mentor robotike i informatike. Njegovi kolegice i kolege slomljeni su ovim preranim i, kako nam kažu, nenadoknadivim gubitkom.
- Bojan je bio naš suradnik pune 23 godine, svoja pedagoška i informatička znanja nesebično je predao generacijama darovite djece polaznika radionica pri našem Centru i sudjelovao je sa mnom, kao voditeljicom programa i projekata Centra, u edukacijama odgojitelja i učitelja demonstrirajući rad s darovitom djecom i učenicima u programiranju, na djeci zanimljiv, a polaznicama edukacija primjeren način - kazala nam je dr. Jasna Cvetković-Lay, utemeljiteljica i dopredsjednica Udruge.
Dodaje i kako je u DV Iskrica u Zagrebu sudjelovao u programu početnog programiranja u darovite djece predškolske dobi i mnogi će ga se odgojitelji polaznici edukacija sjetiti kao dragog, pristupačnog, duhovitog i stručnog kolege i mentora.
Posebno je volio prirodu, permakulturni uzgoj, o kojem je javno govorio. Tu ljubav prema prirodi spojio je sa svojom strukom u posljednjoj svojoj knjizi, "Knjiga za djecu", koju je 2017. objavio u vlastitoj nakladi. Bilo mu je cilj pojasniti zašto je važna veza djece i prirode, ali i propitati svrhu odgoja u odgojno-obrazovnom sustavu.
- Njegov prerani odlazak nenadoknadiv je ljudski i stručni gubitak za sve nas - istaknula je dr. Jasna Cvetković-Lay.
