Božićno vrijeme svakoga vjernika ispuni posebnim osjećajima, pa tako i sportaše među kojima je također jako puno praktičnih vjernika. Jedna od njih je i naša proslavljena visašica Blanka Vlašić (37), koja je u vjeri pronašla jednu posve drugačiju dimenziju života od onoga kojeg je vodila ranije, kada je bila samo atletičarka.
Blanka danas i Blanka od prije deset godina definitivno nije ista osoba, danas je puno zrelija i puno realnije prihvaća svijet oko sebe i sve što joj se događa, pa tako i probleme s ozljedama koje je već dugo drže podalje od natjecanja i letvice, kao i od snova da će jednom ipak preskočiti magičnu granicu od 209 centimetara, piše portal 24 sata.
Prošlo je već pune četiri godine od Blankinog zadnjeg skoka u finalu Olimpijskih igara u Rio de Janeiru. Skoka preko ljestvice postavljene na 197 centimetara koji joj je donio brončanu medalju, njeno deseto odličje. Blanka u kolekciji ima pet zlata, tri srebra i dvije bronce, a ovu zadnju broncu osvojila je pod injekcijama protiv bolova, vidno šepajući i na rubu odustajanja. Zadnje četiri godine Blanka se muči s ozljedom, radi zamjenske treninge i razmišlja što i kako dalje. Mučenje traje predugo, ne samo zadnje četiri godine, Blanka već deset godina stišće zube prije svakog skoka i skače unatoč bolovima.
Dala je intervju portalu 24 sata.
Kako gledaš na ovih desetak godina mučenja s ozljedom i pauzama u kontekstu cijele karijere i prvih desetak čudesnih godina?
- Godine upornosti kroz ozljedu su mi donijele dva svjetska srebra i olimpijsku broncu, tako da ne žalim sto nisam odustajala. S druge strane, bol me jako iscrpila. I psihički, i fizički, jako teško se nositi sa saznanjem da ne možeš dati ono što objektivno možeš.
Bila si na centimetar do svjetskog rekorda Stefke Konstantinove, bi li ova današnja Blanka u tijelu one Blanke od prije deset godina preskočila svjetski rekord?
- Teško je to reći, ali ako ništa, mislim da bih svakako imala puno više šanse.
Što bi ova današnja Blanka savjetovala onoj Blanki?
- Da pronađe vrhunskog fizioterapeuta i svakodnevno radi s njim. I prije i poslije treninga. Vjerujem da bi na taj način barem odgodila, ako ne i potpuno izbjegla ozljede koje su mi ograničile karijeru i zaustavile me na domak rekorda.
Kako je sa zdravljem danas, treniraš li, koliko ozbiljno...?
- Zdravlje je standardno, ni bolje ni lošije nego prije. Treniram svakodnevno, ali poštujem svoje tijelo i dokle mi ono da, do tu i idem. Ne idem preko boli.
Uhvatiš li se ponekad u razmišljanju o kraju karijere?
- Naravno, što godine više prolaze sigurno da intenzivno razmišljam i o životu nakon što se povučem u sportsku mirovinu. Ali ovo vrijeme u kojem danas živimo je izuzetno komplicirano i izazovno, nitko ne zna što nam nosi svaki novi dan i teško je donositi neke velike odluke u takvoj situaciji. Vidjet ćemo, već dugo nisam skakala, i upravo zbog tolike pauze nema ni potrebe žuriti s odlukom. Zbog korone se u narednih par tjedana ili mjeseci i onako ništa ne može niti hoće promijeniti.
Kako se uopće nosiš s izazovima korone, kako fizički tako i psihički?
- U početku mi je bila veća panika nego danas, sada sam se navikla na ovo što se naziva "novo normalno". Brinem o fizičkom zdravlju kao i do sada, a mir zadržavam tako što ne čitam portale, osim kad se radi o nužnim informacijama koje se tiču osobne zaštite i zaštite drugih. Razlučujem ono na što mogu, od onoga na što ne mogu utjecati, i nastojim se ne trošiti na nepotrebne stvari, na ono na što ne mogu utjecati.
Više o ovoj temi pročitajte na portalu 24 sata.
