'Konkurencija u Osijeku je bila jako jaka, nisam igrao 3-4 mjeseca. Definitivno je previše, imao sam problema uhvatiti pravi ritam i postići optimalnu formu. U Hrvatskoj sam se počeo osjećati loše, otišao sam do trenera Bjelice i pitao ga za dopuštenje za transfer. Tada su i trener i cijeli klub bili vrlo korektni prema meni i pokazali veliko razumijevanje. Pustili su me da idem svojim putem i nisu pravili probleme. Da rezimiram - zadnjih nekoliko mjeseci nije bilo dobro, ali ću prethodnih 1,5 godina jako dobro pamtiti. Zadovoljan sam gdje sam sada. Puno toga mi je tamo nedostajalo', kazao je Bohar za poljski portal Weszlo.
'Bjelica je stvarno jako dobar trener, ali prošle sezone malo je promijenio taktiku. Uglavnom su obrambeni igrači slali duge lopte napadačima. Sve se događalo kroz sredinu terena, a ja sam krilni igrač. Često sam besciljno trčao jer lopte nisu dolazile do mene', kazao je Bohar koji se vratio u klub u kojem je igrao 2018. do 2020. godine. No, odluka da se vrati zaporavo nije bila teška...
'Da. Nisam riskirao, o svemu sam razgovarao sa suprugom i zajedno smo donijeli odluku da će povratak u Lubin biti najbolji za našu obitelj. Poznajem ligu, znam momčadi... Iz Poljske su mi najviše nedostajali prekrasnistadioni i atmosfera. U Hrvatskoj toga nema, ovdje je sve na jako visokoj razini. Sada radim na tome da budem u najboljoj formi za prvo kolo. Kad si na Balkanu i odeš u poljsku Ekstraklasu, sve je odlično i nekako sve to ostavi veliki dojam na tebe; od navijača, preko infrastrukture do organizacije. Kad odete iz Poljske u Hrvatsku, to je druga stvarnost', dodao je Bohar koji tu nije stao kada je hrvatski nogomet u pitanju.
No, prvo je objasnio zašto se vratio u Poljsku jer bilo je i drugih ponuda:
'Svakako da je bilo ponuda, u početku sam želio otići u drugu zemlju i isprobati se u novoj ligi. Ali onda sam o svemu polako razmislio. Imam 30 godina, u listopadu ću napuniti 31. U ovim godinama već znaš što ti treba, što želiš u životu. Poznaješ sebe bolje. Jednostavno to osjetiš iznutra. Imam obitelj, brinem o financijskoj stabilnosti. Znam da će u Zagłebieu moja plaća uvijek biti na vrijeme i nikad mi ništa neće nedostajati, ne mogu reći ružnu riječ ljudima u ovom klubu. Što da sam otišao u Tursku, na primjer? Vječita neizvjesnost, čekanje novca, česta su suđenja između igrača i klubova. Zašto mi to treba? Više volim niži ugovor, ali uz mir i stabilnost', ispričao je Bohar.
'Stadioni u Hrvatskoj su mali i nisu baš tako lijepi. Interes navijača je slab, osim kada se radi o Hajduku. U Osijeku ni kad smo igrali dobro nije bilo navijača na tribinama. Možda u utakmicama protiv Dinama, Rijeke i Hajduka, no to nije dovoljno. Za koga bih trebao igrati? S kim bih se trebao veseliti? To me iznenadilo jer u Osijeku osim nogometa postoji samo futsal, a navijači na Balkanu su fanatični. Ne znam, možda je to takva regija, ispričao je Bohar koji je svojim priznanjem mnoge u Hrvatskoj – zaprepastio. Ali to nije sve…
No, na poseban način dotakao se navijača Hajduka i atmosfere na Poljudu i Torcide. Očito mu je to bilo ugodno iznenađenje... Tim priznanjem mnoge je iznenadio, a zapravo je iskreno rekao ono što osjeća iako se sve to sigurno nije dopalo navijačima Osijeka.
'Poljska ima veći potencijal. U Lubinu sam igrao utakmice pred više od 10 tisuća navijača, a na gostovanjima zna biti nekoliko tisuća. U Hrvatskoj sam to mogao vidjeti samo u Splitu. Tamo su baš pravi fanatici. Za njih ne postoji Manchester United, Real, Juventus, samo Hajduk. Nevjerojatni su', kazao je Bohar, prenosi Tportal.
