Nekadašnji hrvatski reprezentativac Danijel Pranjić nedavno je nastavio aktivnu igračku karijeru u 44. godini. Preselio se u Rumunjsku, gdje je registriran u klubu iz četvrte lige ACS AXI Adunații-Copăceni. Ima 58 nastupa za Hrvatsku, a u karijeri je, osim za Bayern, igrao za Osijek, Dinamo, Heerenveen, Sporting, Koper, Panathinaikos, Anorthosis, Celtu Vigo te ciparske klubove Ayiju i Omoniju Psevdu, piše Index.
Za reprezentaciju je debitirao 2004. godine, a igrao je na tri velika natjecanja - europskim prvenstvima 2008. i 2012. te Svjetskom prvenstvu 2014. godine. Dinamo ga je 2005. godine prodao u Heerenveen za oko pola milijuna eura. U Nizozemskoj se proslavio i osvojio prvi i jedini trofej u povijesti kluba - kup 2009. godine. Uslijedile su tri sezone u Bayernu, u kojima je osvojio duplu krunu i dvaput igrao u finalu Lige prvaka.
Igračku karijeru završio je 2021. godine te postao trener na Cipru. Vodio je zatim hrvatske klubove Trnje i Dubravu te Slobodu iz Tuzle i GOŠK Gabelu u Premijer ligi Bosne i Hercegovine. S njim smo razgovarali o neobičnom angažmanu u Rumunjskoj, ali i dotaknuli se najvažnijih događaja u njegovoj karijeri.
Kako biste opisali svoju trenersku karijeru dosad?
Teška i zanimljiva. Neki će ljudi možda reći da nisam za taj posao. Ali tako su mi se karte posložile. Kad sam ulazio u posao, nisam mislio da ću biti trener deset godina. Na Cipru sam bio trener-igrač i to mi se svidjelo, igrači su dobro reagirali na ono što sam radio.
Upisao sam za trenera na Akademiji HNS-a, još uvijek pohađam, trenutno sam na UEFA Pro, imam tu licencu, dobili smo privremenu. Imam sreću da mi predaju izvrsni profesori Boris Kubla, Tomislav Gričar i Zdravko Marić, stvarno su za svaku pohvalu.
Moram reći da je moja odluka bila da krenem iz tih nižih liga iz razloga što je to totalno drugi sport, igrati nogomet i voditi ekipu kao trener je nebo i zemlja. Stvarno je jako težak, stresan posao, ali ja još uvijek uživam u tome.
Postavio sam si cilj da želim pokušati biti bolji trener nego što sam bio igrač. Naravno da će to biti jako teško, ali nije neostvarivo. Uvijek u nogometu treba malo sreće, da se poklope neke stvari. Meni se u ovom trenutku ne poklapaju, ali vidjet ćemo za godinu-dvije.
Sljedeći korak mora biti dobar, moram odabrati dobar klub za svoju trenersku karijeru i treba mi pozitivan rezultat. Ovo sad što sam bio u Bosni... Neću reći da sam pogriješio jer Sloboda i GOŠK su bili predodređeni za ispadanje iz lige. Bio tamo Danijel Pranjić ili Mourinho, nitko ih ne bi spasio.
Došao sam kao veliko ime i sve mi se gledalo pod povećalom. Puno sam naučio i ne bih mijenjao svoje iskustvo jer ima dosta pozitivnog i dosta negativnog. Naučio sam stvari koje vjerojatno više nikad ne bih ponovio.
Bosanska liga... Ma da mi netko iz Zrinjskog sad dođe, vjerojatno bih ga odbio, iz milijun razloga. Ne zato što je Zrinjski loš klub, nego zato što liga ima dosta stvari koje nemaju veze s nogometom. Naučio sam svoje lekcije. Ali opet, kad pitate moje bivše igrače, mislim da neće nijedan reći da moj način rada nije bio dobar.
