Gol i asistencija u "razbijanju" Dinama. Bivšem hajdukovcu to mora biti posebno slatko, zar ne? Potvrdan odgovor kroz smijeh na to za Slobodnu Dalmaciju je dao Ivan Dolček. Nekadašnji Bijeli, danas Farmaceut i jedna od glavnih uzdanica Slaven Belupa. S 4:1 priredili su Dinamu novi šok. U nestvarnoj utakmici Slaven je zabijao kad god je htio. A kako rekosmo, u strijelce se upisao i Dolček. Prošao je koji dan, slegnuli su se dojmovi, a glave ohladile, pa smo ga nazvali da vidimo "di si, šta ima?".
- Proslavili smo pobjedu, naravno. Ne događa se to baš svakog dana. Ali već je to prošlo, treninzi se nastavljaju, idemo dalje. Nije nam bilo svejedno. Mislili smo da će se Dinamo doći vaditi na nama jer ih je Bayern razbio, da će nas napuniti, ali ispalo je da smo se mi izvlačili na njima.
Kakav je bio osjećaj zabiti?
- Nije isto kada igraš za Hajduk u derbiju jer to je ipak nešto posebno. Tako da, iako je bilo slatko, nije bilo neke posebne emocije. Važna je svaka pobjeda, svaki gol.
Jesu li se javili hajdukovci? Čestitaju li?
- Da, javio mi se Juranović odmah nakon utakmice. Dobio sam puno poruka od ljudi iz Dalmacije, od hajdukovaca. Njima je uvijek drago kad Dinamo izgubi, a pogotovo kada zabije bivši igrač Hajduka.
Dolček je s Poljuda otišao u Slovačku. Dunajska Streda bio je njegov klub. Ali nije se dugo ‘zagrijao‘ tamo, pa se tako već u ovoj sezoni vratio u HNL. Slaven Belupo njegov je klub. Tamo je prošao omladinsku školu i debitirao u seniorskom nogometu.
- Potpisao sam na tri godine, a u Slaven sam se vratio na posudbu. Nije gotova moja avantura vani. Tamo sam stigao prošlu zimu i nisam prošao pripreme s momčadi. Trebalo mi je vremena da uhvatim pravi ritam. Nije mi sve sjelo, pa se još i formacija promijenila. Bilo je dosta turbulencija. Belupo me pozvao i pristao sam na obostrano zadovoljstvo.
Prije pet godina stigao je na Poljud kao 19-godišnjak. Hajduk je za njega Slavenu platio pola milijuna eura. Stigao je s "etiketom" velikog talenta i podno Marjana su imali velika očekivanja. No, usprkos povremenim bljeskovima, nikad se do kraja nije nametnuo.
Kako to?
- Imam osjećaj da nisam dao ni polovicu onoga što mogu. To me još uvijek proganja i grize. Na Poljudu je privilegija igrati, pred onakvim navijačima. Uvijek je bio pritisak, ali to je bila i dodatna motivacija. Danas mi to možda i fali. Jednostavno, nisam igrao dovoljno. Tražila mi se pozicija, promijenilo se devet trenera u četiri godine.
Čudna situacija
Odradio je Dolček i posudbe u portugalskom Famalicau i Šibeniku. Potonja je prošla s vrlo dobrom ocjenom. Vratio se tog ljeta na Poljud spreman učvrstiti svoju poziciju u klubu i izboriti se za ozbiljnu minutažu.
- Dobro sam se osjećao nakon Šibenika. Ali nakon nekog vremena shvatio sam gdje to vodi. Odigrao sam nekoliko dobrih utakmica. Ugovor mi je istjecao za devet mjeseci, a tadašnja Uprava mi nije nudila novi. Očito je da mi nisu vjerovali. S novim ugovorom bih se sigurno bolje osjećao, a ovako mi nije slutilo na dobro. Bila je to čudna situacija.
A jedna je Ivanu je prelila čašu strpljenja. I to kada se najmanje nadao. Nakon toga je bio u potpunosti svjestan da je njegovom vremenu u bijelom dresu došao kraj.
- Igrali smo baš protiv Slavena u Koprivnici. Veselio sam se toj utakmici pred svojim ljudima. Ipak je to moj grad. Trener Karoglan me uveo u drugom poluvremenu, a onda ubrzo i izvadio iz igre. To mi je bila katastrofa. Nakon što su mi to napravili pred mojim ljudima znao sam da je kraj – priča nam Dolček. Objašnjavao je Karoglan kasnije svoju odluku, ali Ivanu je to bio dovoljan dokaz da na njega ozbiljno ne računaju na Poljudu.
Ostatak pročitajte OVDJE.
