Danas, 23. siječnja, obilježava se još jedan događaj iz bogate Hajdukove povijesti. Nije riječ ovdje ni o nekoj tituli, ni o nekom mitskom europskom porazu, a niti o nekom transferu koji je odjeknuo Starim placom ili Poljudom.
Izaslanstvo Hajduka primio je prije 31 godinu Sveti Otac Ivan Pavao II. Bio je Hajduk kod Pape još jednom, u studenom 2023., pred utakmicu Kupa UEFA s Romom, tada primljen na općoj audijenciji. Tako je Hajduk, uz Bayern München, postao jedini klub koji je dva puta primljen kod Pape Ivana Pavla Drugog. Dva velika kluba – Bayern, ponos Bavarske, i Hajduk, ponos Hrvatske.
Eto, baš je prije par dana Metkovka Mirjana Mateljan, sudjelujući sa suprugom Mihovilom na audijenciji kod Svetog Oca Lava XIV., predala Svetom Ocu dva poklon-dresa Hajduka, na kojima je ispisano LAV XIV. uz broj 14 na leđima, što je ujedno bio i datum susreta, te sliku Gospe Sinjske. Što samo svjedoči o povezanosti Hrvata s Papama, štovanju Gospe Sinjske i ljubavi prema Hajduku.
Ali ovaj prvi Hajdukov prijem u Vatikanu ostao je upamćen kao nešto posebno, ovjekovječen i fotografijom, posebno istaknutom u poljudskim salonima.
Hajduk, tada prejak, četvrtfinalist Lige prvaka, pripremao se u talijanskom Pinetu.
I trajala je u tajnosti operacija dogovaranja privatne audijencije, preko tadašnjeg i prvog hrvatskog veleposlanika u Vatikanu, prof. Ive Livljanića.
„Ovo je bilo više od diplomacije“, govorio je kasnije veleposlanik pri Svetoj Stolici.
I došli su „bijeli“ na nivou, elegantni, u odijelima s kravatama, predvođeni predsjednikom Skupštine, gospodinom i nekadašnjim kapetanom Vinkom Cuzzijem.
Došao je za tu priliku i tadašnji gradonačelnik Splita Nikola Grabić, i naravno nadbiskup splitsko-makarski, mons. Ante Jurić.
„To je susret koji se ne zaboravlja. Bilo je to ratno vrijeme, kada je naša domovina Hrvatska bila napadnuta od strane velikosrpske agresije. Papa Ivan Pavao II., osvjedočeni prijatelj našeg naroda, tada nam je puno značio svojom potporom i zagovorom. To je moj najdraži Papa“, rekao je za Dalmacija Danas Ivica Mornar, tada jedan od najboljih mladih napadača Europe.
Hajdukovcima su uručene i srebrne krunice s vatikanskim grbom i slovom M (Marija). Čuvaju ih posebno oni koji su imali privilegij ovog povijesnog susreta. Delegacija je brojila tridesetak igrača, trenera, članova vodstva puta i novinara.
Zanimljivost se dogodila kada je Sveti Otac ušao u dvoranu – onako neposredan, s vrata je pitao: „Recite mi, chi è portiere?“ I to baš kad je prolazio pored Tonća Gabrića, našeg trofejnog vratara, omiljenog, nedavno preminulog i još neprežaljenog. Objašnjeno je da je to iz razloga što je i sam u mladosti u Poljskoj igrao nogomet i bio vratar.
Tako su Bijeli pisali povijest te ponosne 1995.
