Tko je najglasniji, najgorljiviji i najžešći mamićevac u Dinamovoj Skupštini? A tko drugi nego Ante Stojan Mamić, najstariji od braće Mamić, rođen 1957. godine, nekada doista darovit nogometaš, pa neko kratko vrijeme čak i prvoligaški trener, u Dubravi.
Jeste li na primjer znali kako su Ante Stojan Mamić i Zoran Mamić jedina braća koja su, svaki u svoje vrijeme, igrala samo za Hajduk i samo za Dinamo? Za one koji ne znaju, Ante Stojan Mamić bio je brkati, streloviti napadač bijelih s kraja 70-ih. Ima ukupno 15 nastupa za bijele, postigao je četiri pogotka; debitirao je 7. listopada 1979. godine u utakmici s Vardarom u Splitu (0:0), a među ostalim nastupio je i u prijateljskoj utakmici, 27. siječnja 1980. godine na Poljudu, u kojoj je Hajduk pobijedio Manchester United sa 6:0, piše Večernji list.
Ali kako je uopće nadareni zagrebački mladić, tada 21-godišnjak, završio u jednoj od najjačih Hajdukovih momčadi, u rukama trenerskog genijalca Tomislava Ivića? Išlo je glatko, zahvaljujući legendarnome Hajdukovu napadaču Ivanu Iti Pavlici, u to vrijeme treneru Zagrebačkih plavih.
- Preuzevši Zagrebačke plave, u ruke mi je došao Stojko Mamić. Izvanredan talent, dečko u kojemu sam vidio veliku perspektivu. Njegov otac, pa i brat Zdravko zamolili su me da ga preporučim Dinamu. Trener je bio Vlatko Marković i dobili smo odbijenicu, rekao je da mu nije potreban. Okrenuo sam se prema Hajduku i ponudio Stojka Iviću. Pozvali su ga na probnu utakmicu u Kistanje, no prekinulo ju je olujno nevrijeme pa Stojko nije ni dobio šansu. No Ivić mi je rekao: ‘Ako ti kažeš da je pravi igrač, ja ga uzimam!’ – prisjetio se 77-godišnji Pavlica, koji danas živi u Postirama na Braču.
Kao i mnogi treneri i bivši igrači, tvrdi da je Stojan imao nevjerojatne predispozicije. Ali i jednu manu...
– S loptom je bio sjajan, ali u defenzivi često zaboravan, čak pomalo i nezainteresiran..
Mjesečno je u Hajduku znao natući i do 3500 tadašnjih maraka, ‘kad sam ulazio u europskim utakmicama, znalo je skočiti i do pet-pet i pol tisuća’...
Šarmantni, elokventni, duhoviti zagrebački fakin bio je izvrsno primljen u Splitu. Ivan Katalinić ga se dobro sjeća...
– Stojka smo svi prihvatili, izvrstan dečko. Usto je znao sve s balunom! Profinjeni igrač, znalac, mogao je puno trčati. Ali znate kako je u Hajduku; kad dođe igrač sa strane, taj mora biti bolji od domaćega, a mi smo u to vrijeme imali vrlo jaku momčad – kazao nam je Katalinić.
Tomislavu Iviću tada su asistirali Stanko Poklepović i Vojmir Kačić.
- Taj dečko bio je nevjerojatno brz, zato ga je Ivić i uzeo. Ali imao sam dojam da nije bio previše zainteresiran za nogomet – kazao nam je 2015. godine Vojo Kačić, koji je preminuo 2020. godine.
I Zoran Mamić za Stojka će reći kako je ‘po talentu četiri bio koplja ispred oba svoja brata’...
– Imao je potencijala za svjetsku klasu. Zašto nije uspio? Često su treneri bili nepravedni prema njemu, a on nepravdu nije trpio. Bio je bez nadzora, nije imao nikoga iza sebe, jer roditelji su nam u to vrijeme bili u Njemačkoj. Ja sam tada živio s bakom i sa Zdravkom – kazao je svojedobno Zoran Mamić.
Jednom smo o njegovoj karijeri razgovarali i sa Stojkom Mamićem. Nevoljko se tada prisjetio splitskih dana, piše Večernji list.
- Nisam se naigrao u Hajduku. Do dan prije utakmice uvijek sam bio u prvoj momčadi, na primjer novine su pisale ‘Mamić i Zlatko Vujović igraju protiv HSV-a’, a onda me Ivić zagrli i kaže da je ipak promijenio odluku – kaže Stojko, čija su primanja kao pričuvnoga igrača bijelih bila vrhunska.
