Ivan Brdar, iz Livna, bio je dragovoljac HOS-a u obrani Vukovara od velikosrpske agresije i agresije zločinačke JNA te domaćih četnika. Bio je jedan od zapovjednika HOS-a, borio se na krvavom Sajmištu, na kojem je poginuo dana 12. listopada 1991. godine.
Ivan je bio jedan od najhrabrijih ratnika Vukovara. On bi znao otići ka četnicima, baciti im koju bombu i zatim se vratiti. Znao je da se njihova pažnja smanjuje u noći, kad popušta koncentracija, jer se ne očekuje napad, četnici su to kasnije shvatili, ali za mnoge je bilo prekasno. Od oružja je volio ''škorpion'', u bliskoj borbi ubojito oružje, kojeg je on odlično koristio. Kad je Ivan tako prvi put rekao da ide malo k njima, da mu je dosadno, da je nervozan i da je previše mirno, njegov suborac iz HOS-a Damir Markuš mislio je da se on šali.
On (Ivan) je stvarno i otišao, a nakon nekog vremena čula se pucnjava i detonacije. Kad se vratio, Damir i ostali koji su imali priliku to vidjeti, ostali su u čudu. Jednom je prilikom tako sam sebi šivao ranu na nozi. Njegov suborac Igor Široki prisjetit će se kako je Ivan, onako crn i zalizan, glasno pjevao gange: ''Oj čedo dođi vamo da ti Ivan Brdar j... mamu!'' Ivana je krasila i posebna etika prema civilima. Iz toga razloga, važno je uvijek iznova ponoviti Ivanove riječi koje su se odnosile na civile srpske nacionalnosti: "Na te se civile najviše mora paziti i prvi ću pobiti one koji ih budu taknuli", javlja stranica "Hrvatska Povijest - od A do Ž".
U jednoj od takvih akcija Ivan je upao u zasjedu i teško je ranjen. Suborci su ga našli ranjenog i krvavog, i nosili ga (a Damir je osjetio i njegovu krv po rukama), i nakon otprilike 100 metara došli do auta koji ga je trebao prevesti u bolnicu, međutim ovaj je heroj umro od teških rana još dok su ga nosili.
Njemu u čast 1. bojna HOS-a iz Livna kasnije je preimenovana i dobila je njegovo ime, ''Ivan vitez Brdar'', umjesto imena 1. bojna Rafael vitez Boban.
