U petak, 16.11. u 11 sati će se u Nerežišćima na otoku Braču potpisati inicijativa za izmjenu članka 47. Zakona o prijevozu u linijskom i obalnom pomorskom prometu na način da isti u budućnosti regulira ostvarivanje prava na besplatan prijevoz u javnom prijevozu za djecu s teškoćama u razvoju sa prebivalištem na otoku koja zbog tjelesnih, senzoričkih, komunikacijskih, govorno-jezičnih ili intelektualnih teškoća trebaju dodatnu podršku za učenje i razvoj, kako bi ostvarili najbolji mogući razvojni ishod i socijalnu uključenost, osobe s težim invaliditetom sa prebivalištem na otoku čija dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja, koja u međudjelovanju s različitim preprekama mogu sprječavati njezino puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s osobama bez invaliditeta, a čiji je status reguliran nadležnim Centrom za socijalnu skrb, odnosno za darivatelje krvi sa prebivalištem na otoku koji su krv darovali 36 (muškarci) ili 25 puta (žene).
Ovim prijedlogom želi se ukazati na jedan vid diskrimincije otočke djece s poteškoćama u razvoju, u odnosu na ostalo povlašteno otočno stanovništvo.
Stanovnicima naših otoka, ionako upućenih na kopno, bilo zbog zdravstvenih, obrazovnih ili samo osnovnih životnih potreba, poput kupovine odjeće i obuće, odgajati djecu s poteškoćama u razvoju dvostruko je teže. Počevši od uvećanih zdravstvenih i rehabilitacijskih usluga koje ta djeca zahtijevaju, do nedostatka stručnih obrazovnih institucija koje bi im ponudile primjereno obrazovanje.
Za svaku stručnu i zdravstvenu podršku koju trebaju, članovi Udruge upućeni su na kopno, što zahtijeva česta putovanja trajektom. Među članovima Udruge su i djeca sa poremećajima iz spektra autizma. Zbog prirode svojih poteškoća mnogi od njih nisu u stanju proboraviti sat vremena u salonu trajekta, pa su roditelji prisiljeni putovati automobilom na kopno. To višestruko uvećava troškove ovim roditeljima iscrpljenim i fizički i materijalno, obzirom da su mnoge terapije za svoje dijete prisiljeni plaćati privatno, zbog nedostatnih kapaciteta u splitskim centrima za rehabilitaciju.
Ovaj zakon nije ni u kom slučaju prilagođen djeci i OSI s prebivalištem na otoku, koji su zbog svojih posebnih potreba prisiljeni putovati na kopno i nekoliko puta tjedno.
Isto tako, Prijedlog koji se odnosi na uvrštavanje darivatelja krvi kao kategoriju reguliranu Zakonom, i to darivatelje krvi koji su krv dali 36 puta (muškarci), odnosno 25 puta (žene) potreban je iz razloga što je u većini gradova u Republici Hrvatskoj pravo darivatelja krvi na povlašteni prijevoz, a koji su krv dali više od određenog broja puta (za ogledni primjer možemo uzeti grad Rijeku koja omogućava besplatan gradski prijevoz svim darivateljima krvi koji su krv darovali više od 30 puta, a istu praksu provode primjerice Split, Zagreb itd.) regulirano pravilnicima. Isto pravo traži se i za darivatelje krvi koji imaju prijavljeno prebivalište na otoku, a kojima je prijevoz trajektom "gradski prijevoz’’.
Zbog svega navedenog, inicijativu Crvenog križa Brač i Udruge roditelja djece sa poteškoćama u razvoju ''Brački pupoljci'' potpisat će zajedno Gradonačelnica Grada Supetra i Načelnici svih bračkih Općina, pokazujući time jedinstvo po ovom pitanju.
