U novoj epizodi "Ilirije" Rade Popadić pričao je arheolozima, speleolozima i geografima na dvije biokovske lokacije - jamu "Crna ledenica" sa sjeverne strane planine, nedaleko od biokovskog vrha Sveti Jure, te planinarski objekt "Slobodan Ravlić - Lokva" na 1467 metara nadmorske visine. Video pogledajte u nastavku:
Arheološka istraživanja na lokalitetu Lokva na Biokovu otkrila su iznimno vrijedne nalaze koji povezuju ovo planinsko područje s dalekom prapoviješću, ali i kasnijim razdobljima ljudske prisutnosti na planini. Na nadmorskoj visini od gotovo 1500 metara istražen je prapovijesni tumul u kojem je pronađen ukop pripadnika Cetinske kulturne skupine, datiran između 2410. i 2198. godine pr. Kr. Pokojnik je bio položen u zgrčenom položaju, s keramičkom posudom tipične cetinske ornamentike, što je iznimno važan trag koji potvrđuje da su transhumantni stočari i u prapovijesti koristili Biokovo kao ljetno pasište i komunikacijsku vezu zaleđa s obalom. Uz ovaj najstariji ukop pronađena su i dva znatno mlađa groba iz 14. stoljeća, što svjedoči o dugotrajnom korištenju i simboličkoj važnosti ovog mjesta kroz tisućljeća.
Upravo ti rezultati poslužili su kao temelj za nastanak interdisciplinarnog međunarodnog projekta IceLink Sveučilišta u Zadru, kojeg vodi izv. prof. dr. sc. Silvia Bekavac, a financira Europska unija. Projekt istražuje povezanost prapovijesnih stočarskih zajednica, kasnosrednjovjekovnog života na planini i specifične tradicije vađenja leda iz biokovskih ledenica, prakse koja je opstala sve do 20. stoljeća. Analize leda, ispitivanje mikroklime i rekonstrukcija gospodarskih obrazaca omogućuju bolje razumijevanje života ljudi koji su stoljećima preživljavali na ovom surovom prostoru, ali i praćenje suvremenih klimatskih promjena koje prijete trajnom nestanku jamskog leda.
Poseban segment istraživanja na Lokvi proizlazi iz eksperimentalne arheologije, metode koja omogućuje rekonstrukciju prošlosti praktičnim radom na terenu. Studenti i profesori Sveučilišta u Zadru tako su, uz znanstvena istraživanja, obnavljali tumule upravo onakvima kakvi su bili u vrijeme nastanka, kamenom po kamen, istim tehnikama kakvima su se služili prapovijesni graditelji. Rekonstruirani tumuli danas služe kao edukativni punktovi koji posjetiteljima Parka prirode Biokovo pružaju jedinstven uvid u pogrebne običaje, svakodnevicu i kulturološki identitet nekadašnjih zajednica. Osim toga, ove rekonstrukcije pretvorile su Biokovo u otvoreni laboratorij prošlosti, mjesto na kojem se znanstvena otkrića stapaju s prirodnim krajolikom i nude nov pogled na najstarije tragove života na planini.
Lokalitet Lokva tako postaje ključna točka u razumijevanju kontinuiteta ljudskog djelovanja na Biokovu, od prapovijesnih stočara i njihovih tumula, preko srednjovjekovnih ukopa, pa sve do ledara i modernih istraživača. Ovaj jedinstveni spoj arheologije, geomorfologije i eksperimentalnih metoda otkriva slojevitu i fascinantnu priču koja će gledatelje uvesti u svijet prošlosti smješten u samom srcu biokovskog krša.
U novije vrijeme, u sklopu eksperimentalne arheologije na Lokvi rekonstruirano je i tradicionalno pastirsko kućište, podignuto suhozidnom tehnikom i prekriveno krovom od biokovske slame. Ova rekonstrukcija prikazuje kako su nekadašnje transhumantne stočarske zajednice organizirale svoj sezonski život na planini. Ključ njihove opstojnosti bila je voda, rijedak i dragocjen resurs na biokovskom kršu. Pastiri su upravo iz okolnih jama ledenica vadili led i vodu, kojima su napajali svoja stada tijekom ljetnih mjeseci. Time se lokva i njezino okruženje ne prepoznaju samo kao arheološki krajolik, već kao živi prostor koji je stoljećima omogućavao preživljavanje ljudi i životinja u surovim uvjetima visokog krša.
