Sudac Gilbert Guillaume u Palači mira u Haagu čita presudu o graničnom sporu Hrvatske i Slovenije prema kojoj je većina Piranskog zaljeva pripala Sloveniji, koja je dobila i izlaz na otvoreno more, a Sveta Gera je hrvatski teritorij. Sud je definirao i značenje termina 'junction', a troškove arbitražnog postupka snosit će RH i Slovenija, piše N1.
"Koristim ovu priliku da pozdravim delegaciju jedne od strana. Sa mnom su moji kolege i članovi Tribunala, kazao je sudac Gilbert Guillaume i nastavio: "Arbitražni sud donosi konačnu presudu u arbitraži Hrvatske i Slovenije u pogledu kopnene i morske granice, odnosno spora o toj granici. 4. 11. 2009. Premijerka RH i premijer RS potpisali su arbitražni sporazum, a svemu je svjedočio švedski premijer, Švedska je tada predsjedavala EU-om. Sporazum su kasnije ratificirale Slovenija i Hrvatska u skladu s ustavnom procedurom. Dane su ovlasti Tribunalu da odredi tijek granice, slovenski "junction" na otvoreno more, piše N1.
Što se tiče zaljeva koji se naziva Piranski, odnosno Savudrijska vala. Slovenija tvrdi da je zaljev imao status internih, unutarnjih voda Slovenije prije raspada Jugoslavije. Zadržao je taj status prema principu automatskog naslijeđivanja granica. UN-ova konvencija o pravu more ne isključuje mogućnost zajedničke granice od strane više država. Slovenija tvrdi da su granice u tom zaljevu u skladu s tim principima koji idu u korist Slovenije za pdoručje cijelgo zaljeva. Hrvatska osporava tvrdnje Slovenije i tvrdi da zaljev nikada nije bio i ne može biti teritorij međunarodnih voda. To su bile teritorijalne vode Jugoslavije. To se mora delimitirati.
Tribunal je razmatrao je li se zaljev sastajao od unutarnjih voda prije raspada Jugoslavije. Tijekom Jugoslavije obala zaljeva pripadala je jednoj državi i bila u skladu sa Ženevskom konvencijom te su to bile unutarnje vode Jugoslavije. Tribunal zaključuje da 1987. Jugoslavija je donijela zakon u pogledu obalnog područja i kontinetalnog šelfa, prema tome zaljev nije unutar unutarnjih voda, no Hrvatska tvrdi da Jugoslavija nikada nije povukla granicu koja zatvara zaljevi izdala službenu kartu i prema Hrvatskoj zaljev stoga nikada nije postao područje unutarnjih voda.
Suprotno hrvatskim tvrdnjama, Ženevska konfencija nikad nije izadala zahtjev za takvu kartu. Nema sumnje da se ne možemo prikloniti tvrdnjama Hrvatske. Tribnual zaključuje da je 1991. proglašavanjem nezavisnosti Slovenije i Hrvatske, zaljev bio unutarnja voda Jugoslavije. Rt Madona i Rt Savudrija. Tribunal je zatim razmotrio raspad Jugoslavije u pogledu statusa zaljeva. Pitanje je bilo potegnuto 1992. na međunarodnom sudu po pitanju zaljeva između Salvadora, Hondurasa i Nikarague i Sud je odlučio da je zaljev prije bio međunarodna voda, isto tako ovaj zaljev su bili unutarnje vode prije raspada Jugoslavije i tako je nastalvjeno i nakon. Raspod Jugoslavije i prijenos prava n Hrvatsku i Sloveniju ka nasljednice nije zahtjevao promjenu statusa, više pročitajte na N1.
Tribunal smatra riječ "junction" ima posebno značenje i konotaciju u standardnom riječniku engleskog jezika. Temeljno značenje je: mjesto gdje se spajaju dvije ili više stvari. Primjerice spajanje cesta, rijeka, željezničkih pruga. Možda ono što je najvažnije riječnici ne priznaju da ta riječ znači smjer kao što tvrdi Hrvatska. Upotreba riječi "junction" u arbitražnom sporazumu se ne mijenja ni po pitanju riječi "to". To je gramatička cjelina koja se koristi u engleskom jeziku.
Tribunal zaključuje da riječ "junction" označava fizičku lokaciju, a u ovom slučaju Tribunal definira kao vezu teritorijalnog mora Slovenije i područja izvan teritorijalnog mora Hrvatske i Italije.
Slovenija je dobila i izlaz na otvoreno more. Troškove postupka snose obje strane, kazao je sudac. No, službeni Zagreb nikakvu presudu neće priznati.
