Jedno od najugodnijih iznenađenja ovogodišnjeg Splitskog festivala je dvadesetogodišnja Antonia Dora koja je i za svoj debitantski nastup osvojila nagradu za najbolju interpretaciju. Pjesma “Voli me kakvu me znaš” autorski je rad koji potpisuju Ante Pecotić, Toni Ćosić i Bojan Shallamon.

– Još mi se sliježu dojmovi, tek sam treći dan nakon festivala uspjela shvatiti što se sve dogodilo. Ljudi koji nisu iz Dalmacije teško mogu shvatiti taj osjećaj. Treba skupiti snage, stati na te Prokurative koje ti još kao djetetu onako zvone u glavi kao nešto veliko i nedostižno, a onda i najteža stvar, a to je stat pred splitsku publiku za koju se zna koliko je specifična i s njom se nikad ne zna kako će te prihvatiti.

Cijeli sam dan bila dobro i onda me pred sam nastup uhvatila trema, plašila sam se hoću li opravdati očekivanja svih onih koji vjeruju u mene a i svoja vlastita. Na sreću, sve je ispalo baš onako kako treba biti, tih par minuta na sceni uživala sam i to je osjećaj koji nikome ne mogu opisati. Ipak je to moj Split, rekla je Antonia Dora.

Mladu pjevačicu kroz komentare na društvenim mrežama usporedjuju s Ninom Badrić, zanimalo nas je kako ona to doživljava.

– Neću lagati pa reći da mi to ne laska, svi znamo tko je Nina. Njen glas i pojava obilježila je čitavo moje odrastanje i jako je volim. Svoja je, posebna i ima zavidnu karijeru. Imala sam čast biti njena gošća na koncertu kad sam imala deset godina i tada sam je pobliže upoznala. Neposredna je, topla i vrhunska glazbenica. Zato su mi usporedbe s njom veliki kompliment, no mislim da je svakome pjevaču želja izgraditi sebe i svoje ime, ja sam još jako mlada i nadam se da će vrijeme uraditi svoje, nastavila je mlada pjevačica.

Savjeti koje pamtiš od starijih kolega?

– Pa, baš sam nedavno na jednom snimanju upoznala Vannu koja je sjela pored mene i rekla mi “odlična si pjevačica”. To me je tako zbunilo jer je u mojim očima Vanna jedan od naših najboljih vokala i sad se obraća meni koja tek gradim svoj put. Savjetovala me da ne čitam svakakve komentare i da se ne zamaram ničim nego da pjevam i gradim svoj put najbolje što znam jer to zaslužujem.

Prvi Splitski festival i nagrada za najbolju interpretaciju, jesi li očekivala?

– Ne. Iskreno, meni je bila čast što sam tu i imala sam želju da pjesmu izvedem najbolje što mogu i da opravdam očekivanja ljudi koji su me doveli do Prokurativa. A što se nagrade tiče,za mene kao pjevača to je najljepša nagrada koja se može dogoditi i moje iznenađenje i suze bile su potpuno iskrene, trebalo mi je vremena da to uopće shvatim.

Po čemu ćeš pamtiti ovaj festival osim po nagradi?

– Po pljesku splitske publike usred pjesme,po druženju s mladim izvođačima i prekrasnim Prokurativama koje nose onaj jedan poseban osjećaj u zraku. Moram pohvaliti i divan orkestar, bek vokale i dirigente. Teško će nešto nadmašiti ovaj osjećaj dugo vremena. Nima Splita do Splita, zaključila je Antonia Dora.