- Da je ostala, ne znam što bi se dalje događalo, kako bi sve završilo, došla je do ruba. Možda je postojao neki drugi način, ali ga nisam vidio... - na možda ključno pitanje odgovara nam Ante V. (30), koji je proteklih mjesec dana bio podrška 'nestaloj' 17-godišnjakinji iz Dicma.
Za maloljetnu djevojku podrška i momak, za njenu obitelj te dio javnosti – 'otmičar'. Jer ipak je riječ o djevojci koja tek u kolovozu ove godine puni 18 godina, a koja je koncem veljače odlučila napustiti roditeljsku kuću. Činjenica je da Antu V. ni policija ne doživljava kao 'kriminalca', jer nakon što je djevojka pronađena te su oboje dali izjave, protiv 30-godišnjaka nije podnesena nikakva prijava. 'Obavljeno je kriminalističko izviđanje u odnosu na okolnosti nestanka te su u tijeku daljnji policijski izvidi', uobičajeno je kratko bilo priopćenje splitske policije, uz obrazloženje kako radi zaštite interesa maloljetne osobe nisu u mogućnosti iznositi više informacija.
Jučer ponovno službeno evidentirana kao - nestala
Za sada je ipak njihova avantura završila bez težih posljedica – čini se međutim kako narušeni odnosi nisu zacijelili, kako ozbiljni problemi i dalje postoje. Dvadesetak dana trajalo je njihovo skrivanje po cijeloj Hrvatskoj, a dobar dio vremena je bila u kontaktu s obitelji, čak je u jednom trenutku dogovorila s majkom povratak kući, no taj plan se izjalovio. Što se zapravo događalo, ne samo proteklih mjesec dana, pričali smo s Antom, što nam je 17-godišnjakinja potvrdila. Barem dok nije, službeno od srijede, ponovno završila na popisu nestalih osoba u RH, gdje se vodi kao nestala od utorka, 23. ožujka.
Do ponovnog nestanka je čini se dovela iznimno stresna trenutna situacija za maloljetnicu, jer je nedugo po povratku u obiteljski dom odlučeno u suradnji sa stručnim službama kako će biti smještena u Dječji dom Miljenko i Dobrila u Kaštel Lukšiću, podružnicu splitskog Maestrala! Zakonski skrbnici nisu željeli čuti opciju da se djevojka preseli kod Ante, a ona je pak bila odlučna da ne želi živjeti s roditeljima...
Kontaktirali smo ravnateljicu Centra za socijalnu skrb u Sinju gdje su nadležni za ovaj slučaj (do nekidan nisu imali intervencija u obitelji), no također bez konkretnih odgovora jer je riječ o maloljetnoj osobi. Bilo je tek potpuno jasno kako ravnateljica Anka Jurela-Jerkan dosta osobno proživljava cijelu dramu, uz komentar 'radimo sve što je moguće' stekao se dojam kako ni socijalnim radnicima nije jednostavno...
"Pomirio sam se i da odem u zatvor ako treba"
Krenimo redom, pitamo 30-godišnjaka za odluku o zajedničkom 'frentavanju'.
- Imali smo namjeru čekati do njene punoljetnosti, ali situacija joj je bila neizdrživa. Kako je do svega došlo zbog mene, nisam htio ostaviti je bez podrške, doslovno smo bili prepušteni sami sebi. Htio sam joj pomoći, pomirio sam se i da odem u zatvor ako treba, iako je moja krivnja što sam je htio zaštititi i što se udebljala, jer je bila skroz smršavila... - prepričava Ante, dok objašnjava pozadinu 'slučaja'.
- Upoznali smo se prije nekih godinu dana, ali meni je bilo 'grezo' jer sam stariji. Objašnjavao sam joj kako nisam za nju, kako imam iza sebe druge 'račune', ali nije je bilo briga, a kroz priču i druženje idućih mjeseci smo baš 'kliknuli'. Za razliku od mnogih cura danas koje samo misle na Instagram i slikavanje, ona je 'zdrava' u glavi. Ali viđali smo se samo nakratko, kad joj završi škola, po pola sata. Iako je u školi odgovorna, same četvorke i petice, njeni su doznali za našu vezu i počeli su joj uzimati mobitel, javili su školi, kolegicama, nitko joj nije smio posuditi mobitel. To je bio samo dio tog nekog tretmana, par dana prije bijega odveli su je svećeniku valjda za istjerivati 'demone', htjeli su je voditi liječniku da je pregleda, odurno nešto... Tu večer smo se našli, rekla mi je da nešto napravim jer da ne može više, da se ne želi vraćati doma, doslovno se 'raspala'. Tako smo krenuli, prvo u Karlovac kod jednog starijeg bračnog para, tamo je 'spiza' bila brutalna pa je počela jesti, malo je došla sebi. Onda smo par dana bili u Tušiloviću u jednom apartmanu, kontaktirala je s majkom, činilo se da je sve relativno dobro prošlo, već smo krenuli natrag prema Splitu. Na putu se još jednom javila majci, pričala je s njom kad joj se javio otac – svašta je izgovorio, da se ne mora vraćati, da je platio 30 tisuća eura nekim ljudima da nas pronađu, svašta. Tako smo odustali od povratka, odlučili smo otići na Hvar kod jednog mog prijatelja. Tamo smo bili desetak dana, sve je normalno funkcioniralo, skroz se oporavila, došla je s 53 na 59 kilograma... - govori nam 30-godišnjak te potom objašnjava kako je protekao razgovor u policiji i povratak u Dicmo.
"Nemaju ništa protiv mene"
- Prijatelj mi je najavio da će nas doći vidjeti policajac, igrom slučaja dobar s njim. Mogli smo pobjeći, ali čovjek je došao u civilu, prijateljski i kulturno, porazgovarao s nama pa smo se dogovorili otići u policijsku postaju. Cijela procedura je prošla u najboljem redu, dao sam izjavu, pristao sam na bilo kakve testove, na drogu ili alkohol, što god je trebalo. Morali su pričekati socijalnu radnicu dok je ona davala izjavu, a onda su me pustili, kazali kako nemaju ništa protiv mene te se vidi da je s njom sve u redu, da sam je pazio.
"Nisam zapustio svoju obitelj"
Moram naglasiti kako sam cijelo vrijeme bio u kontaktu sa svojom obitelji, razgovarao sam sa sinom, a kumu sam i ženi ostavio novac za djecu. Nikakvog zapuštanja tu nema pa tako bi onda svaki pomorac mogao biti optužen?! Sa ženom sam u brakorazvodnoj parnici. Ona je ekstra kao majka, svako drugi vikend i praznicima ću viđati djecu, sada će se preseliti u stan u Solinu. Sve sam pripremio kako bi mogli živjeti skupa, no njeni su voljni poslati je u Dom prije nego joj dozvoliti da stanuje kod mene, minutu vožnje od njihove kuće, gdje je mogu svaki dan vidjeti. A što je možda i najgore, poznajemo se, nekoliko puta je njen otac dolazio kod mene u servis automobila, pitao za nekakve usluge, ništa nije bio problem... - zaključuje naš sugovornik.
Cijeli bijeg pokušava opravdati svojevrsnim pozivom u pomoć djevojke prema institucijama zbog tretmana kod kuće. Koliko u tome ima istine, s obzirom na to da roditelji maloljetnice ne žele izlaziti u javnost, ostaje za vidjeti. Činjenica je međutim da je djevojka smještena u Dječji dom Maestral, podružnicu u Kaštelima, odakle je u utorak ponovno pobjegla. No, ovaj put Ante nema veze s nestankom, barem je tako kazao policiji – iskreno je zabrinut za djevojku jer, naglašava, da se sklonila negdje na sigurno, odmah bi ga nazvala, njegov broj mobitela zna napamet. A nije...
Pravobraniteljica za djecu: "Partnerska zajednica ne spada u djetetova prava, ali..."
Za komentar ovog slučaja pitali smo Pravobraniteljicu za djecu, koja konkretnu situaciju nije mogla komentirati zbog zaštite privatnosti djeteta, no zato nam je odgovorila na nekoliko načelnih pitanja u slučajevima bijega od kuće. Također nas je zanimalo imaju li maloljetnici pravo birati s kim će živjeti, odnosno uvažavaju li se njihove želje po tom pitanju, dakle kakva prava imaju maloljetnici, a što ipak ne mogu sami odlučivati...
'Bijeg djeteta iz obiteljskog doma najčešće ukazuje na narušenu obiteljsku dinamiku u čijoj podlozi mogu biti različiti uzroci. Teškoće u obiteljskom funkcioniranju i odgoju djece razlog su zbog kojeg je potrebno obratiti se nadležnom centru za socijalnu skrb koji je dužan ispitati obiteljske prilike djeteta te u skladu s utvrđenim činjenicama izreći primjerene obiteljsko pravne mjere ili njihovo izricanje predložiti nadležnom sudu. Centru se mogu obratiti roditelji, samo dijete, škola ili bilo koja druga institucija te osoba koja je uočila kršenje prava i interesa djeteta u obitelji.
U slučaju da roditelji nisu u mogućnosti izvršavati svoju roditeljsku funkciju u najboljem interesu djeteta i/ili taj interes i sami ugrožavaju, država je dužna osigurati za dijete najprimjereniju alternativnu skrb. Djetetova dobrobit ne uključuje život u partnerskoj zajednici, a želja djeteta o tome ne spada u djetetova prava.
Iako dijete nije emocionalno ni socijalno dovoljno zrelo za život u takvoj zajednici, a posljedično, ni za roditeljstvo, Obiteljski zakon dozvoljava iznimke u kojima dijete starije od 16 godina, ukoliko samo to želi, može zasnovati brak. Brak može zasnovati samo uz prethodnu procjenu centra za socijalnu skrb o zrelosti djeteta i uz odluku suda. Dok institucije takvu odluku ne donesu, dijete mora živjeti s roditeljima ili u alternativnoj skrbi o čemu također odlučuju institucije, u skladu s djetetovim najboljim interesom', smatra Pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević.
