Uoči velike sveobuhvatne „Konferencije o ribarstvu“ koju Ministarstvo poljoprivrede organizira 13. i 14. svibnja u Solarisu nadomak Šibenika, razgovarali smo s mr. sc. Antom Mišurom, pomoćnikom resornog ministra Tomislava Tolušića. Ovaj hrvatski, međunarodno priznati stručnjak za ribarstvo dugi niz godina osmišljava i provodi razvojnu strategiju za stoljetnu ribarsku tradiciju na Jadranu.
Koje su teme predstojeće konferencije, kakav odaziv se očekuje?
- Okupljamo sve stručne ljude i ministre u čijoj su nadležnosti pitanja koja muče naše ribare. Teme konferencije su održivo upravljanje ribljim resursima, trenutno stanje i perspektive razvoja akvakulture, provedba Operativnog programa za pomorstvo i ribarstvo, novi sustav nadzora i kontrole, digitalizacija dostave podataka u ribolovu, provedba lokalnih razvojnih strategija u ribarstvu, športski ribolov i ostale ključne teme važne za razvoj ove strateške gospodarske grane u Hrvatskoj. Posebno ćemo razgovarati o novim tehnologijama praćenja i evidencije ribolova te o sustavu sljedivosti proizvoda ribarstva.
Na čelu ste Uprave ribarstva Ministarstva poljoprivrede; neizbježno je pitanje kakvo je stanje s ribljim resursima u Jadranu? Često se čuju alarmantni podaci, ima li ribarstvo budućnosti u Hrvatskoj?
- Iako su ulovi najvažnijih gospodarskih vrsta trenutno stabilni, stanje određenih stokova je na razini koja ne osigurava dugoročno održiv ribolov.
Ipak, detaljniji podaci stanja pokazuju da je stanje s resursima znatno bolje na istočnoj strani Jadrana, a poglavito u području teritorijalnog mora Republike Hrvatske. Ova činjenica ukazuje na to da Republika Hrvatska ipak odgovorno iskorištava morske resurse, ali i da mjere koje se provode u našem ribarstvu imaju smisla i pokazuju pozitivan utjecaj na stanje u moru. Zbog toga je važno da se mjere usklade na razini Jadrana i provode u suradnji sa susjednim državama jer jednostrane mjere ne mogu dati željeni učinak na cjelokupni stok.
Mjere koje se provode proizlaze iz znanstvenih procjena o stanju stokova, a temelje se na terenskim istraživanjima i cjelogodišnjem praćenju sastava ulova kroz prikupljanje uzoraka. Institut za oceanografiju i ribarstvo iz Splita je najvažniji partner u ovom procesu koji na godišnjoj razini obavlja ciljane ekspedicije za procjenu stanja pelagijskih i demerzalnih vrsta.
Temeljem navedenoga se vidi da Republika Hrvatska striktnim provođenjem mjera ide ka osiguravanju održivog ribarstva koje će kao strateška grana imati veliku važnost i u narednom razdoblju.
Što je s najavama za uvođenje kvota na ulov male plave ribe? Ribari su zabrinuti oko takvih najava, što Ministarstvo i vaša Uprava rade po tom pitanju?
- Ribolov male plave ribe, tj. plivaričarski ribolov najvažniji je dio ribarstva Republike Hrvatske. Ulovna flota broji preko 200 plovila te izravno zapošljava oko 1400 ljudi, dok ukupni ulov od preko 60 tisuća tona male plave ribe čini preko 90% ukupne količine iskrcaja i oko 56% vrijednosti ukupnog ulova. O plivaričarskom ulovu ovisi i cjelokupna industrija prerade ribe koja zapošljava oko 3300 ljudi, ali i djelatnost uzgoja tuna.
EK je prijedlog Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi višegodišnjeg plana upravljanja malom plavom ribom u Jadranu uputila u službenu proceduru u veljači 2017. godine i tada je postalo razvidno kako je njihova ideja da se i na Mediteran uvede sustav upravljanja koji se temelji na kvotama, a koji se pokazao uspješnim na sjeveru Europe. Ipak, Republika Hrvatska, kao i ostale mediteranske države članice, smatra kako je situacija na Mediteranu u mnogočemu drugačija i karakteristike same regije i ribarstva koje iskorištava mnogo vrsta (multispecies) sa mnogo različitih alata (multigear) zahtijeva potpuno drugačiji pristup te je za ovu regiju primjereniji način upravljanja koji se temelji na ribolovnom naporu.
Osim što prijedlog EU Plana za malu plavu ribu u Jadranu uključio sustav upravljanja temeljen na kvotama, za RH je bio neprihvatljiv i stoga što nije prepoznao sub-regionalne specifičnosti ribolova i ribolovnih alata, a nije niti uvažio socio-ekonomske važnosti ribolova male plave ribe na Jadranu.
Ipak, kako na razini Vijeća proces nije napredovao istom brzinom, do trijaloga neće doći za vrijeme ovog saziva Europskog parlamenta niti Europske komisije.
Neizbježno pitanje je i što se može očekivati oko tradicijskog korištenja obalnih mreža potegača i malih plivarica. Je li to pitanje trajno riješeno?
- Ulaskom RH u EU i stupanjem na snagu Mediteranske Uredbe došlo je do nemogućnosti obavljanja ribolova mrežama potegačama i malim plivaricama. Radi toga je RH poduzela sve mjere da se dobije derogacija za korištenje ovih alata kao i u dotadašnjem razdoblju
Početkom 2016. godine RH je dostavila EK revidirane i nadopunjene planove upravljanja za ribolov obalnim mrežama potegačama i malim plivaricama koji su sadržavali i zahtjeve za određenim odstupanjima od odredbi Mediteranske uredbe po pitanju udaljenosti od obale te karakteristika alata. Konačno, nakon 5 godina intenzivnog rada na Planovima upravljanja za ove dvije grupe alata, objavom provedbenih uredbi Europske komisije o odobravanju traženih izuzeća od Mediteranske uredbe, od 1. studenog 2018. godine je ponovno omogućeno korištenje ovih tradicijskih ribolovnih alata na njihovim tradicionalnim ribolovnim poštama.
Valja istaknuti kako, je za odobrenje traženih odstupanja od Mediteranske uredbe bilo potrebno uspostaviti stroga pravila praćenja i kontrole te dokazati Europskoj komisiji da će se ista moći i provoditi.
Ovo je posebice značajno za ribolov obalnim mrežama potegačama koje podliježu bitno većim restrikcijama i pojačanoj kontroli i praćenju u donosu na prijašnje razdoblje. drastično smanjenje broja autoriziranih plovila u odnosu na broj licenciranih (-87% za migavicu i giraricu, -77% za šabakun i -75% za oližnicu).
Tijekom tog razdoblja intenzivno ćemo pratiti ovaj tip ribolova, a provodit će se i znanstveni monitoring u okviru kojeg očekujemo da ćemo prikupiti potrebne znanstvene podatke i tako dobiti detaljnije informacije i uvid u problematiku temeljem kojeg ćemo moći donijeti odluku o daljnjem smjeru vezano uz ovaj tip ribolova.
U tijeku je edukacija ribara i prvih kupaca o vaganju i prvoj prodaji. O čemu se radi?
- U skladu s izmjenama Zakona o morskom ribarstvu uvodi se obaveza vaganja i novi sustav prve prodaje proizvoda ribarstva. Da ne bi bilo zabune, proizvodi ribarstva i do sad su se vagali nakon ulova ali se nije vodila posebna evidencija već se evidencija vaganja vodila kroz prodajne listove. Zbog specifičnosti našeg plivaričarskog ulova od Europske komisije smo dobili odobrenje vaganja nesortiranog ulova, na temelju uzorka, a evidencija će se voditi u elektronskom obliku. Evidencija vaganja bila je zadnja karika i temelj za daljnje korake u uspostavi potpune sljedivosti proizvoda ribarstva. Cilj nam je uspostaviti sustav koji će omogućiti inspekciji brzu kontrolu sljedivosti ali i krajnjem kupcu sve informacije o proizvodu ribarstva kojeg kupuje. Službenici Ministarstva poljoprivrede upravo provode edukacije po županijama, ribara i prvih kupaca - prije objave pravilnika - te ih na taj način želimo upoznati s novim propisima i njihovim obavezama.
Kako je opremljen naš sustav nadzora i kontrole u ribarstvu? Možemo li mi zaštititi naš riblji fond? Prijeti li nam opasnost od izlova, pogotovo zbog susjeda na zapadnoj obali Jadrana?
- Nadzor i kontrola jedan su od ključnih elemenata uspješnog upravljanja resursima. Hrvatski model sustava nadzora i kontrole prepoznat je i na razini EU kao moderan i inovativan, a ministarstvo je iz Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo u proteklom razdoblju povuklo značajna sredstva, ukupno 75 mil kuna , koja su uložena u razvoj novih tehnologija i nabavu opreme za kontrolu.
Na 750 plovila instalirani su uređaji za praćenje plovila i elektronski očevidnici kojima ribari prijavljuju podatake o ribolovu u pravom vremenu. Za neka manja plovila razvijena je mobilna aplikacija mOčevidnik, pomoću kojeg se putem mobilnog uređaja šalju podaci o ulovu.
Iako je u početku prihvaćanje novih tehnologija prolazilo s djelomičnim otporom, što je i očekivano, danas većina ribara i drugih korisnika sustava koji koriste nove tehnologije slanja podataka bez problema ispunjava svoje obveze. Uvođenje elektronskih i mobilnih očevidnika dijelu je ribara bio prvi dodir sa svijetom informatičkih tehnologija, mnogi su naučili koristiti računala i aplikacije na mobitelu pa je cijeli proces imao i edukativnu notu.
Sustav za praćenje plovila, osim za kontrolu ribarstva također doprinosi sigurnosti na moru i zaštiti hrvatskog teritorijalnog mora, budući da se s talijanskim kolegama izmjenjuju podatci o neovlaštenim ulascima talijanskih plovila u teritorijalno more.
Osim nabave već spomenutih elektronskih očevidnika i uređaja za praćenje plovila, nabavljen je besposadni zrakoplovni sustav koje će omogućiti potpunu kontrolu hrvatskih ribolovnih voda. Sustav se sastoji od 6 bespilotnih letjelica te pripadajuće opreme koja će u suradnji Ministarstvom obrane omogućiti potpunu kontrolu Jadranskog mora. Električne letjelice imaju raspon krila od 4,4 metra i domet od oko 120 kilometara po lansiranju, u zraku mogu biti 6 sati te su opremljene izuzetno kvalitetnim kamerama koje tijekom leta snimaju sva plovila koja se nalaze na moru, a omogućeno je i snimanje noću. Nabavljena su i dva moderna inspekcijska plovila, hrvatske proizvodnje, dužine do 15 metara koja će zahvaljujući brzini većoj od 40 čvorova značajno poboljšati kvalitetu inspekcijskog nadzora na moru, a naročito u Zaštićenom ekološko ribolovnom pojasu. Nabavljena je i druga oprema poput streskopskih kamera, podvodnih ronilica itd.
Nadalje, educirano je i ovlašteno ukupno 219 osoba iz Ministarstva obrane – Obalne straže, pomorske policije, Carine, lučkih kapetanija i čuvara prirode. Sve ovlaštene osobe su opremljene informatičkom opremom i omogućen im je pristup svim evidencijama koje koristi i ribarska inspekcija Ribarska inspekcija godišnje provede preko 3500 inspekcijskih nadzora godišnje, a s ovlaštenim osobama očekujemo povećanje broja nadzora naročito prema plovilima koje još nisu opremljena sustavima za praćenje te kontrolu malog obalnog ribolova te sportskog i rekreacijskog ribolova.
Temeljem svega navedenoga možemo reći da smo sposobni zaštiti naš riblji fond kako samim nadzorom i kontrolom tako i svim mjerama upravljanja koje dosljedno provodimo u proteklom razdoblju a nastavit ćemo i u budućnosti.
