Hajdukov poraz od Rudeša i njegove posljedice glavna su tema posljednjih dana u Hrvatskoj. Pored Todorića, eto dogodilo se da je Hajduk tema broj 1. Tako sada imamo one koji propitkuju uspješnost trenutnog demokratskog modela upravljanja Hajdukom (pretpostavljamo da se isto pitaju i za predsjedničke, parlamentarne i lokalne izbore), drugi raspravljaju čija "glava još mora pasti", a ostali se pitaju tko će naslijediti klupu nakon Joana Carrilla.
Hajduk je pod Carrillom tijekom proljeća i u uvodu sezone do odlaska Vlašića igrao dosta dobro. Od konkretnijih rezultata padao je Dinamo na Maksimiru, prolazilo se dosta teške protivnike u Europskoj ligi i zapelo na Evertonu protiv kojih su Bijeli odigrali nadnaravno poluvrijeme na Poljudu. Carrillova igra na proljeće i početkom sezone uvelike je ovisila o Vlašiću, što se najbolje pokazalo odlaskom Vlašića u Everton kada je počeo blagi pad. Osim Vlašića, Carrillu se ranije ozlijedio i Futacs, prošlogodišnji najbolji strijelac lige, čime je ostao bez dva ključna igrača za svoju ideju igre. Carrillo je u svom pristupu bio analitičan, temeljit i stručan, a s igračima je imao prijateljski odnos, što ga je na kraju možda koštalo i discipline u svlačionici. Osim toga kadar kojim je raspolagao nakon prijelaznog roka nije dovoljan za toliko željeni iskorak, koji će Hajduk teško ostvariti i uz bolji kadar poznavajući prilike u hrvatskom nogometu. To bi bilo ukratko o radu Carrilla u Hajduku, čiji pristup i djelovanje sigurno zaslužuje temeljitiju analizu, ali ovdje sada postavljamo pitanje budućnosti. Tko nakon Carrilla?
[interaction id="5a04e95b7867fa0001aeded0"]
U medijima su se prvotno pojavili treneri koji bi spadali u domenu mokrih snova, a to su Slaven Bilić i Ivan Jurić koji su smijenjeni u West Hamu i Genovi. Obojica su bivši igrači Hajduka, a Bilić je na početku trenerske karijere i vodio Hajduk kada je NK Zagreb osvojio svoj prvi i jedini naslov u povijesti. Njih dvojica su u ovom trenu jednostavno nerealne želje zato što su obojica vodili klubove "lige petice" te će se teško financijski zadovoljiti onim što im Hajduk može ponuditi u ovom trenutku. Hajduk je prošlu godinu završio u financijskom plusu, ali teško će se razbacivati mukotrpno zarađenim novcem.
Osim njih spominje se ime privremenog izbornika domaće nacionalne vrste Zlatka Dalića, koji je javno izrazi želju da jednog dana preuzme klupu Hajduka. Čak je na posljednjoj utakmici Hajduka II i Varaždina, čiji je sportski direktor, pokazao na klupe poljudskog travnjaka i znakovito uzviknuo: "Tamo ću sjediti jednog dana, ako Bog da!"
Dalić je svoje trenerske vještine brusio u HNL-u, a najveće uspjehe postigao je u Aziji gdje se Al Ainom igrao finale Azijske Lige prvaka te osvojio niz trofeja u Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Dalić je još 2014. bio kandidat za sportskog direktora Hajduka. Njegova trenutna pozicija će se teško mijenjati, kao i njegova želja ispuniti, pogotovo nakon što je Hrvatska na korak od SP u Rusiji.
Sada već tradicionalno tu je i Željko Kopić, trener čije se ime pojavljivalo više puta u križaljkama sportske struke Bijelih. Kopić je kao trener Lučkog prouzrokovao sličnu "krizu" i medijsku histeriju na Poljudu kao što je ova današnja. Tijekom karijere je osim Lučkog vodio Cibaliju, Zagreb i Slaven Belupo. U potonjem je nedavno dobio otkaz, a zamijenio ga je vječni kandidat za Dinamovu klupu Tomislav Ivković. Kopić je od "jeftinijih" rješenja česta želja i možda najrealnije rješenje, ali prijelazno. Koči ga nedostatak iskustva vođenja sustava kao što je Hajduk iako su njegove ekipe znale često nadigrati Hajduk. Loše partije koje je Belupo prikazao u posljednjih nekoliko utakmica mu vjerojatno smanjuju izglede za preuzimanje klupe Bijelih.
Kakva bi to promjena trenera bila, a da se ne spomene Edoardo Reja, trener koji je Bijele vodio 2009. godine i na zimskim pripremama 2010., a na ostavštini njegove spreme Hajduk je i u idućoj sezoni igrao dosta dobro i igrao skupine Europa lige. Reja je u ozbiljnim kombinacijama bio i nakon odlaska Igora Tudora, međutim njegov dolazak se nije realizirao.
Od mogućih rješenja u medijima se spominjao i Branko Karačić, koji je osvojio naslov prvaka sa Zrinjskim 2014., a u sljedećoj sezoni tijekom zimskog prijelaznog roka smijenjen uz opravdanje da ne promovira mlade igrače iz omladinske škole, kada ga je na klupi naslijedio Mišo Krstičević. Tijekom trenerske karijere vodio Zagreb, Marsoniju, Osijek, Slaven Belupo, Cibaliju, Slavonac, Široki, Šibenik i dr.
Na kraju možda najzahvalnije rješenje u ovom trenutku je Goran Sablić. Sablić je bivši stoper Hajduka, a nakon što je osvojio titulu prvaka države s juniorima Splita preuzeo je klupu seniorske momčadi. U seniorsku momčad Splita promovirao je niz mladih igrača koji su se ustalili u prvoj momčadi Crvenih dok su još bili prvoligaši. Danas je trener Širokog Brijega s kojim je prošle godine osvojio kup BiH, a trenutno na prvenstvenoj ljestvici dijele prvo mjesto s drugim hrvatskim klubom u BiH i prošlogodišnjim prvakom, mostarskim Zrinjskim. Ostaje pitanje je li spreman ostaviti Široki Brijeg na cjedilu?
Sigurno je da se Uprava mora odlučiti za put kojim će ići, bez zapinjanja u kružnom toku. Ako je to u ovom slučaju Akademija onda i trenersko rješenje mora biti u tom smjeru i na istoj valnoj duljini s tom idejom. Ako je to hvatanje rezultata i osvajanje trofeja onda uz trenera i kadar treba prilagoditi toj ideji. Kojim god putem krenuli nadamo se da će biti dugoročno uspješan.
