Splitski svećenik u Župi Gospe Fatimske na Škrapama, don Ante Žderić, u svojoj novoj Facebook objavi osvrnuo se na uvijek intrigantnu temu prava na život, odnosnu prava nerođenog djeteta, kao i na oštre podjele koje se oko tog pitanja javljaju u hrvatskom društvu.
[interaction id="5bc23e03ee638068cb4b9ede"]
PRAVO NA ŽIVOT
Pitanje života svakom je čovjeku temelj osobnog integriteta i jedan od stupova uljudbe, temelj civiliziranog društva i vrjednota koja nas, među ostalim, čini ljudima. Biti čovjek, dakako, nije tek biološki zadana kategorija. U tom smislu valja promatrati pitanje života i pravo na njega.
Svake se godine oko Dana života, manifestacija "Hod za život" i "40 dana za život" u našem društvu intenziviraju polemike, produbljuju podjele i podiže histerija. To uvijek biva jedna od (ne)prilika za društveno i medijsko izlijevanje osjećaja mržnje, netrpeljivosti, vrijeđanja, omalovažavanja i ismijavanja. Tako svojestveno suvremenom hrvatskom društvu koje nikako ne želi shvatiti ni prihvatiti da ukopanost u rovove vlastitog uvjerenja nikad ne donosi nikakvo rješenje, već samo pogled kroz ciljnik u suprotni rov u kojem vidimo imaginarne neprijatelje koji su se usudili misliti i reći suprotno.
Ostrašćeno ideologiziranje oznaka je hrvatskog društva koja nas vuče natrag u nove sukobe i nadmetanja. Svaka ostrašćenost je do u krajnost subjektivno utemeljena, ona isključuje svaku objektivnost i time mogućnost konstruktivnog dijaloga.
Pitanje zaštite života prije rođenja ne smije biti diskurs koji bismo nužno, samo i automatski trebali vezati uz religiozno motivirane stavove ili politička uvjerenja koja bi pripadala desnom spektru. Nitko nema pravo sebi pripisivati privilegij jedine ispravne društvene norme po bilo kojem pitanju. To bi nas dovelo u slijepu ulicu i suprotstavljene rovove iz kojih ne bi bio pomaka niti uzmaka. To je, nadasve, pitanje svakog od nas, ono je nadpolitičko, nadvjersko, nadnacionalno. Ono ne bi smjelo ovisiti o našim svjetonazorima ili, još manje, o političkom trenutku. Život je, kao vrjednota, iznad svega toga i on je daleko više od biološke kategorije.
Pitanje prava na život jest pitanje žena, u prvom redu, ali je i pitanje muškaraca - očeva začete djece. Ono, dakle, nije niti isključivo spolno uvjetovano pitanje. Uostalom, barem su polovica začete djece - ženskog spola! Što je s njihovim pravima?! Ako žena ima pravo na svoje tijelo (a ima!) - onda i začeto dijete ima pravo na svoje tijelo. Ili ćemo sebi prisvajati pravo koje u isto vrijeme oduzimamo drugima?! Ako je začeto dijete u isto vrijeme tijelo majke/žene koja ga nosi, onda sam ja i dan danas svoja majka i moje tijelo nije moje, nego njezino. A to nas vodi u opasno proturiječje sa zdravom logikom.
Ogoljeno i oslobođeno svih spomenutih natruha, koje ga više zamagljuju nego razjašnjavaju, ostaje pitanje - života. Može li život imati vlasnika, koji bi o njemu odlučivao?! Ako može, je li to ta osoba (konkretno - ja) ili netko drugi?! Odakle bi proistjecalo to pravo?! Tko i kada bi odlučivao o integritetu osobe kojoj se život dogodio/kojoj je darovan?! Imamo li ga pravo prekinuti?! Kada?! Sebi?! Drugima?! Nerođenima?! Rođenima?! Ostarjelima?! Nemoćnima?! Bolesnima?! Neproduktivnima?! Zdravima?! Nesretnima?! Onima bez noge?! Onima s obje noge?! Ima li kraja tim pitanjima kada se otvori Pandorina kutija zala koja se zove diktatura subjektivizma u kojoj se čovjekova volja postavlja kao mjerilo svih stvari...?!
Je li pitanje života nerođenih pitanje osobe nerođenih?! Jesu li oni osobe?! Tko to određuje?! Po kojem pravu?! Po kojim kriterijima?! Je li nerođeno dijete - dijete samo zato što ga majka želi?! Je li nerođeno dijete samo plod, zametak, neosoba koja može biti pobačena samo zato što ga majka - ne želi?! Je li siromaštvo ili silovanje opravdanje stava da je dozvoljeno, dapače opravdano - pobaciti?! Imaju li nerođena siromašna djeca pravo na život ili je to samo privilegij dobrostojećih?! Jesam li osoba u utrobi majke samo ukoliko me ona želi?!
Na ova pitanja neka svatko sebi odgovori u skladu sa zdravim razumom. I doći ćemo do istovjetnog zaključka. Nevezano za naš svjetonazor. Hvala.
