Ane Paška (Ana-Marija Fabijanić), izvođačica, glazbenica, dramaturginja i ilustratorica, ili jednom riječju - umjetnica, rodom je s otoka Paga kojeg od milja naziva svojom zemaljskom planetom, bijelim krvnim zrncem u krvotoku Mediterana.
Nakon završene dramaturgije na ADU u Zagrebu, završava studij filma i videa na splitskom UMAS-u. Nekoliko godina radi radi kao dramska pedagoginja u studiju PlayDrama.
2013. je s kolegicom Maricom Grgurinović osnovala kazalište BESA, prvo profesionalno otočko kazalište u Hrvatskoj sa sjedištem u Visu, koje isključivo proizvodi autorske predstave, a u svom djelovanju objedinjuje ideju kazališnog laboratorija i održivog permakulturnog razvoja.
2014. u splitskom Gradskom kazalištu mladih postavlja autorsku glazbenu predstavu „Slikovnica od pidžame“, popraćenu izložbom i knjigom pjesama pisanih rukopisom koju je i ilustrirala.
2016. godine u splitskom Gradskom kazalištu mladih predstavlja projekt „JaMajka Dream“, knjigu i predstavu posvećenu iskustvu majčinstva.
Autorica je tri kratka eksperimentalna filma 'Tutasputa', 'CilinDAR' i 'Mliječni' put koji su do sada prikazani na raznim festivalima diljem svijeta: u Nigeriji, Iranu, Londonu, Floridi, Las Vegasu, Minnesoti, Indiji, Portugalu, Španjolskoj, Italiji, Velikom Taboru, Coloradu, Montani, Zagrebu, Rijeci... Za film CilinDAR dobila je posebno priznanje žirija na Reviji studentskog filma u Zagrebu (2019.). Objavljuje autorske spotove za svoje pjesme.
IMPROVIZIJE
Ane Paška
'Improvizije' su nastale, zapravo se još uvijek stvaraju kao „ogoljeni proces“ stvaranja iz Trenutka. Ideja je objediniti neke od mojih vizija (bilo na razini priče, bilo na razini glazbe) i improvizaciju, pa je tako nastalo ime Improvizije. Htjela sam pred publikom učiniti ono što često radim kući i uglavnom mi uspijeva: sjednem za klavir, cajon, uzmem harmoniku, gitaru, flautu, trubu, drombulju ili lonac u kojem taj dan kuham i sviram što mi u tom trenutku dođe, a skupa s glazbom dolaze mi i riječi pa se kristalizira priča, dogodi greška na kojoj se zadržim dovoljno dugo da me odvede u nešto potpuno novo i tako dalje, i dalje, i dalje...
Magdalena Mrčela (Dalmacija danas)
Ane Paška izvrsno svira i nevjerojatno improvizira. Zatvorenih očiju barata dvama instrumentima istovremeno, ima savršen osjećaj za ritam, a glasom može – sve. Visine odrađuje u maniri operne sopranistice, onomatopeje na granici nevjerojatnog, a najfascinantnije su dubinske dionice u kojima zbilja podsjeća na Lady Gagu. Nisam se mogla ne zapitati – što nije u redu, zašto ova žena nije hrvatski brend, zašto ne puni koncertne dvorane? Na našoj joj estradi glasovno rijetko tko može parirati, eventualno klasično obrazovani pjevači, a ona ima čak i faktor X, zanimljiva je pojava, neobično je lijepa, drugačija je, ima sve!
Antonija Šitum (otvoreno.hr)
'Improvizije' su prošle uz aplauz, budnu pažnju i onu vrstu smijeha koja se kotrlja po livadama i vrišti: 'Lipo mi je!!'. Bilo da pjeva u prigodno komponiranim rimama na temu bračnog suživota i svakodnevnih životnih situacija, bilo da recitira na paškom dijalektu na kojem se psuje i kara iz srca, bilo da proziva Anarhište koji citiraju Lenjina i Bakunjina i ne jedu banane jer suosjećaju s malim Afrikancima, a pritom ne znaju riješiti vlastite životne probleme i biti ljudi u vlastitom okruženju, prema materi, prijatelju, bratu, ljubavnici; bilo da u međuigri između klavira i gitare izvodi gegove ili samo promatra posjetitelje u oči, Ane Paška u sve što radi unosi dozu čarolije i magije koja nikog ne ostavlja
ravnodušnim."
Zoran Stajčić (Ravno do dna - magazin pop kulture)
'Improvizije' su u nekih odokativnih 70 posto glazbeni performans – izuzetan koncert pjevačice i multiinstrumetalistice (svirala je piano, gitaru i cajon) koji opet to nije, jer je nešto više od toga. Možda to i jest srž 'Improvizija' kao takvih – poput neke izmaštane improvizacijske televizije uživo u kojoj glavna akterica ujedno u ruci ima i nevidljivi daljinski upravljač kojim ‘skače’ s programa na program. Opera, reggae, šansona… sve to Ane ‘vrti’ kao što je iskakanje iz te glazbene niše zna odvesti u narativnu formu i oponašanje manira i komunikacije svojih suotočana. I to dobijete ekspresno i suštinski, kao da vas je netko posjeo za stol usred neke paške svetkovine, obiteljskog nedjeljnog ručka ili svakodnevnog uličnog dijaloga i time probio onu klasičnu tvrdu ljušturu kakvu otočko stanovništvo zna imati prema svakom kopnenom dvonožnom stvoru.
