Splitsko izdanje jubilarnog, desetog Wine ViP Eventa, održano 26. veljače 2026. u Hotelu Amphora, pokazalo je zašto ovaj grad ima posebno mjesto na eno-gastro karti Hrvatske. No, iza kulisa sjajnih prezentacija i cooking showa čuo se glasan apel struke. Malo smo pročakulali s Gordanom Gogom Hajtić u salonu hotela, autoricom priručnika "Dobar dan, izvolite", koja bez dlake na jeziku upozorava na kritične propuste u hrvatskom ugostiteljstvu.
Program u Amphori započeo je eno-gastro prezentacijama, no fokus se brzo prebacio na edukativni dio. Gordana Hajtić otvorila je stručni segment predavanjem o komunikaciji. Gordana je žena nepopravljivo zaljubljena u ugostiteljsku struku, knjige, sport i more, a njezina knjiga — svojevrsni "must have" priručnik pisan u maniri Anthonyja Bourdaina — secira sve: od odnosa s kolegama do gala-večera i onih famoznih šefova, "gazda i negazda".
"Kvalitetni kadrovi su otišli preko granice"
Za one koji ne znaju, tko je zapravo Gordana?
- Moje ime je Gordana Hajtić, dolazim iz Rijeke, konobarica sam, edukatorica konobara, spisateljica, to je to. I svašta nešto, ali evo, iza svega toga stoji jedna lipa škola u Iki, znamo i sami, fakultet za turizam.
Imali ste jedno zanimljivo predavanje ovdje na susretu vinara. Puno se toga naučilo kroz promociju Vaše knjige "Dobar dan, izvolite". Šteta što Vas svi restorani ne uzmu u zimskom periodu, ili neki ovi VIP brodovi što kruže u našoj Dalmaciji, da nauče osnove svega prije nego krenu predstavljati Hrvatsku?
- Apsolutno, ti trendovi su sad takvi kakvi jesu. Ostali smo bez kvalitetnih kadrova, otišli su preko granice, mlade nismo nove školovali, novi kadrovi nisu došli. Nešto što je prije išlo nekim automatizmom, jer su škole izbacivale zaista veliki broj tog nastupnog bijelog osoblja, kako mi volimo reći, kuhara i konobara, sada toga više nema i ostali smo u tom nekom vakuumu gdje nam kvalitetni ljudi nasušno trebaju. Hrvatska kao naša zemlja ima fantastične namirnice i vina, trebaju nam ljudi koji to znaju isprezentirati domaćem gostu i onome koji dođe izvana.
Koliko je tu važna ta komunikacija, jezici, sam izgled konobara i taj famozni "respect"?
- Apsolutno je važno, jer vi kao gost želite cjelokupan doživljaj. Želite jednog pristupačnog, urednog konobara koji zna što će vam ponuditi. Moramo biti uredni, moramo biti u jednoobraznim uniformama — tu apeliram i na voditelja lokala. Odijevanje je dio bontona. Mi od tih gostiju živimo i moramo im pružiti kompletan doživljaj, ne samo onaj tanjur i onu čašu vina koji su izvanredni. U svakom lokalu taj konobar treba izgledati i ponašati se kao konobar i to je to.
"Pizza prva, a ostali čekaju devet minuta"
I nekad ne biti previše euforičan, "prijatelj" s gostom?
- Upravo to. Ne mora cijela sala znati da vi naručujete gusti sa šlagom! Radimo na komunikaciji između kolega, na tome kako ćemo pravovremeno iznijeti jelo. Evo, ja sam bila gost u jednom restoranu gdje je najprije došla pizza, a mi smo zaista čekali nekih devet minuta, nas ostali dvoje za stolom, ostala jela. Znači ima tih koordinacija, tih nekih sitnih finesa koji čine razliku. Ja sam stvarno ponosna što jesam konobarica, ali moramo toj profesiji vratiti dignitet.
IZ BILJEŽNICE GORDANE HAJTIĆ (Bourdainovski osvrt):
"O odnosima s kolegama i gostima. O posluživanju, vinima, sommelierstvu... O šefovima, gazdama i negazdama. O teškom i napornom poslu, kako fizički, tako i mentalno, (ne)lijepom ponašanju, manirima i koječemu drugome... Pravi konobar treba poštivati sebe, svoj posao i gosta."
Od Cavtata do Kornata – nepoznavanje vinske karte
Posjetio sam dosta restorana od Cavtata do Kornata zbog posla i vidio dosta nepoznavanja vinske karte. Na otocima se često nude vina sa sjevera Hrvatske, pored domaćih vina s otoka?
- Ne moramo svi biti sommelieri, ali ono što imamo na vinskoj karti moramo znati isprezentirati. Imamo krasnih vina, nismo veliki izvoznici, ali imamo prekrasne autohtone sorte. Evo primjer tog Tribidraga koji je poznatiji u svijetu kao Crljenak, u svijetu poznat kao Primitivo ili Zinfandel, ali mi ga nismo izbrendirali koliko treba. Ajmo ljudima približiti taj naš Tribidrag kroz tu priču. Ne moramo biti školovani sommelieri da bismo lijepo prodali i prezentirali vino.
Što je sa stranim radnicima? Ministar turizma kaže da treba izobrazba?
- Meni osobno ne smeta. Ja sam s jezicima dobra, s matematikom nikad nisam bila (smijeh). Odradila sam dvije sezone u Njemačkoj. Otišla sam znajući dobar dan, doviđenja i brojati do sto. Nakon dvije godine znala sam njemački. To je bila moja najveća zarada. Ali stvar je u tome da sam ja morala poštivati tu zemlju, naučiti jezik i ponašati se u skladu s njihovim zakonima. Ljude koje dobivamo moramo dalje educirati jer dolaze iz drugih kultura gdje je njima nešto što je nama nevjerojatno — normalno.
Savjet za Uskrs i sezonu
Uskoro će Uskrs, početak sezone. Što biste savjetovali turističkim djelatnicima?
- Trebali bismo se svi zajedno potruditi. Ova naša zemlja je predivna, mi možemo raditi cijelu godinu. Ne moramo raditi šest mjeseci i ostalih šest uživati — dugoročno ne znam koliko je to isplatljivo. Moramo promovirati svoju poljoprivredu, moramo se svi malo "ozbiljiti". I onda kad budemo imali cjelogodišnje poslovanje, onda vjerujte taj Uskrs će nama biti samo jedna stavka, samo jedan praznik koji je onako u nizu.
