Mnogi Splićani, naročito oni mlađi - pogotovo oni koje put ne nanese u Veli Varoš – ne znaju da i Split ima svoju crkvicu posvećenu Sv. Nikoli biskupu? Točnije, kako ga Splićani zovu – sveti Mikula.
Ovih dana predromanička Crkva svetog Mikule na Stagnji proživljava doba u kojem postoji opasnost da se ne samo krov, nego cijela crkvica – uruši.
Naime, Crkva je do danas sačuvala izvorni izgled crkve s upisanim poprečnim brodom iznad kojega se nalazi kupola, a ima i bačvaste svodove nad uzdužnim i poprečnim krakovima te nad krovnim sustavom. Crkva sv. Mikule smještena je stotinjak metara sjevernije od samostana Sv. Frane i morske obale. Dala ju je 1068. izgraditi Splićanka Nemira, benediktinka iz romanske obitelji Messagalina. Četiri monolitna klesana stupa s predromaničkim kapitelima (koji potječu iz Dioklecijanove palače) nosila su prvotnu kupolu. Crkva ima izrazite bizantske utjecaje jer osim upisanoga transepta ima i lažne bočne brodove.
Zapadno je pročelje crkve krajem 11. ili početkom 12. st. pregradio Nemirin mlađi brat Ivan sa ženom Tihom. On je dao izraditi novi zapadni portal sa zabatom koji nose lavice, a izradio je i novu oltarnu pregradu s romaničkim plutejima, gredama i zabatom. Vjerojatno je i prvobitnu kupolu zamijenio niskim zvonikom koji je ostao zabilježen u starijim nacrtima.
Crkvu Sv. Mikule su u 17. stoljeću oštetili Turci, a u obnovi je produžena na zapadnoj i istočnoj stani te nadograđena masivnom i neprikladnim zvonikom. U 20. st. crkva je obnavljana tri puta – 1919., 1949. i 1990., a najtemeljitiji restauratorski zahvati učinjeni su 1949. godine kada je crkvi vraćen izvorni izgled iz predromaničkog i romaničkog razdoblja.
Propada zbog nebrige
Crkva je nakon toga godinama bila u dosta dobrom stanju. Zaljubljenicima u splitsku baštinu za lakše snalaženje nema prema crkvi ni jednog putokaza u zamršenim i uskim uličicama, a nije moguće ni razgledati njezinu unutrašnjost osim na sam dan Svetog Mikule 6. prosinca svake godine.
– Ovaj biser kulture našeg Varoša, a time i ciloga svita. naažalost zbog ljudske nebrige propada – upozorava Frane Galzina, prvi čovjek Građanske inicijative Varošana. Te dodaje:
– Brinem se se zajedno s dobrim ljudima da je spasimo. Ona je u stanju u kojem se ne bi smjelo ulaziti a posebno ne stati duže – kaže Frane Galzina, koji je i prije krize s koronaviruom prepuručio da se u u crkvi zbog sigurnosnih razloga ne održavaju mise, jer se dijelovi krova mogu urušiti u unutrašnjosti objekta, a kupe mogu početi padati i na uličicu, u kojoj je crkva izgrađena.
S njim brigu dijele mnogi Splićani i Splićanke. Tako je Dragica Palaveršić nakon jednog Galzininog posta na Facebooku napisala: "Bože žalosti, kako po danu ne prolazim tuda nisam vidila da je u tako lošem stanju. Vidim da se ljudi trude sačuvat našu baštinu. Fala im, posebno tebi Frane. Moglo je i mene pogodit".
Gordana Šprajc je dodala:
– Ima li išta gore nego gledat zlo i ne moš ništa učinit....jer oni koji imaju i pravo i obvezu nemaju moralnu vertikalu....
Na potezu Banovina i konzervatori
Frane Galzina smatra da bi na potezu trebala biti splitska Gradska uprava. I splitski konzervatori. Ipak, iz Banovine je nakon više upita dobio poruku da je u gradskom proračunu za iduću, 2020. godinu predviđeno 100.000 kuna za izradu ifejnog projekta obnove. Onda bi se nakon toga,, tvrde u Banovini, trebalo sve pokrenuti. Znajuči dosadašnju praksu, to će potrajati još nekolikog godina. A do tada –crkva Svetog Mikule u Velom Varošu će se urušiti?
– Ako Split zatrese jedan i slabiji potres, koji neće imati nikakvih ljudskih žrtava, pa ni ozlijeđeih ljudi, crkva Svetog Mikule neće ga preživjeti. Zato Splite, probudi se, inače ćemo ostati bez ovog vrijednog splitskog i hrvatskog bisera – upozorava Frane Galzina.
