[V]jerujem u Boga, ali… Bog nije samo u crkvi, Bog bi trebao biti u nama i svuda oko nas. Vjera se živi, a ne kupuje. Trenutna afera koja potresa Hrvatsku, nije nas puno iznenadila, ali je količina pohlepe. Pola milijarde kuna na računu jednog umirovljenika? Bog je prema nekima očito milostiv, pa mu je taj iznos pao sa neba. A nećemo biti bezobrazni. Vratio je dio Bogu. Kupio je mjesto u prvoj klupi, donacijom koju je teško zaradio. A baš Bog voli kad mu se da ukradeno! Ne razumijem! To ne bih nazvala čak ni bahatošću, nego nečim mnogo gorim.
Blizu Oltara, daleko od Boga, kao i mnogo njih koje poznajem! Sigurna sam da on ne poznaje deset zapovijedi, nego puno manje. Živi čovjek vjeru na svoj način. Važno je da ga se vidi, da se zna tko je on, i koje je njegovo mjesto u crkvi. Bože, odavno smo dotakli dno, a sad smo pali u bezdan, barem neki pojedinci. Kakav mentalni sklop imaju takvi ljudi? Šta oni misle? Cijelu povijest smo pod nečijom čizmom, a opljačkali su nas naši. Kakav smo mi to narod, kakvi smo to (ne)ljudi, neki od nas, nikako svi. Strašno! Ja sam bez riječi. I?
Busanje u prsa
Kakve su posljedice? Pustilo penzionera da troši novac. Tko će odgovarati za sve one krađe? Pokrali su nas svi oni koji su se busali u prsa, govorili o poštenju i domoljublju, a opljačkali sve. Ali se gazi narod, dižu se cijene u nebesa. Taj isti narod je na rubu gladi, barem većina, dok pojedinci nemaju mjeru u lopovluku. Pobogu, ja radim tri posla, a nemam ni kune ušteđevine. Ako dođem u banku položiti polog za auto, sigurno će me pitat porijeklo novca, a kad se ima pola milijarde kuna, ništa se ne pita. Naravno, količina novca određuje ponašanje prema nama. Ja nisam dobar klijent jer sam stalno u minusu, a nula mi je nedostižna. Kodeks časti, poštenje, data riječ? Znaju li naši u vladi šta je to? U normalnoj državi dali bi ostavku svi, a mi smo sve samo nismo normalni.
Opljačkali državu, pljačkaju narod, a mogli smo biti druga Švicarska, samo da su dugoprstići držali ruke u džepu. Ne može država imati toliko novca koliko oni mogu opljačkati. Djeca nam se liječe van države, i to donacijama malih ljudi, za njih se novca nema. Nema se novca za mirovine, jer su rijetke one koje omogućuju ljudima dostojanstveno starost. Novca se ima samo za pojedince.
Troše naše, a ne ćaćino
Da sam malo mlađa, otišla bih šta dalje odavde, a ovako, stojim ovdje i čekam crkavicu od penzije, Hitnu koja neće doći, doktora koji me neće primiti na vrijeme, ako nemam vezu. Pa se čudim zašto ljudi hodaju kao da su zombiji. Ne trebam se čuditi. Svi vide ono što i ja, a svi šute. I, sve dok šutimo, radit će nam to što su radili u posljednjih trideset godina. Je li narod izabrao vladu da radi u korist tome narodu? Je, a ono što je narod izabrao, narod ima pravo i svrgnuti. Bahatost na najvišoj razini prevršila je sve mjere. Upozoravaju narod da štedi, a oni se ponašaju kao pijani bogataši. Troše naše, a ne ćaćino. A ćaća im nije ostavio ništa, jer nije imao šta, isto kao ni meni moj.
Gadi mi se sve ovo. Ljudi su sve, samo nisu ljudi. Razočarana sam silno u ljude, u njihovo ponašanje, u jad i bijedu pojedinaca. Vrana vrani oči ne kopa, pa tako se i oni u vrhu ponašaju. Pokrivaju jedni druge, jer su svi isti.
Ja Boga molim u tišini, a ne u prvoj klupi. Računa li se to? Ja ulaznicu za raj nastojim kupiti načinom života, a ne ukradenim novcem. A kako mi se čini, ovi uz prve klupe će prije u raj od mene!
