Za Dalmacija Danas piše 28-godišnji inženjer agronomije Ivan Jozinović
Kao ditetu sa sela, uvik mi je kupovina slatkiša i salama bila neka vrsta egzotike, i djelovalo je pomalo nestvarno. Roditelji su bili protivnici takvih namirnica, i s pravom su ih zvali nezdravima. Otac bi jednom tjedno kupio meni i braći čokoladu, dok bi mater zanovijetala da šta će nam to jer ima „kašikom“. I nekako mi je bilo pod normalno imati skuvano i besplatnu hranu, sve dok se nisam na kojih par godina odselio od kuće radi odlaska na faks. Iako nikad dotad nisam imao toliko novca i slobode, nikad dosta novca.
Koliko prosječna četveročlana hrvatska obitelj mjesečno potroši na hranu?
Da nije menze, ne bi se baš usrićija. To je bio period kad sam shvatio koliko znači imati svoju hranu. Iako sam se većinom hranio u menzi, mjesečno sam trošio blizu 1.500 kn samo na hranu. Ok, volim pojest i virujte mi, nije velika brojka obzirom na moj apetit, ali baš me ova brojka navela na razmišljanje koliko prosječna četveročlana hrvatska obitelj potroši na hranu na mjesečnoj bazi?
Skupa hrana sumnjive kvalitete
Ukoliko je obitelj štedljiva te se svaki dan sprema ručak, i uz to se ne jede vanka, mogu slobodno reći da trošak na hranu te obitelji nije ispod 3.500 kn, a siguran sam da je u većini slučajeva puno više. Svi znamo da je hrana u Hrvatskoj jako skupa (a u dosta slučajeva i jako sumnjive kvalitete), a uzroke tome možemo djelomično naći u nedostatnoj domaćoj proizvodnji. No bez obzira na skupoću namirnica, sigurno postoji način kako uštediti na hrani, a pritom se i hraniti zdravije.
Većina seoskih obitelji pokriva dosta velik dio potreba za namirnicama vlastitom proizvodnjom, no činjenica je da preko 50% hrvatskog stanovništva živi u gradovima. Jedan dio tog gradskog stanovništva nekako i uspije nabaviti hranu sa sela, no što je s ljudima koji nemaju pristupa zdravim seoskim namirnicama i primorana je hraniti se namirnicama iz trgovina? Troškovi jedne takve obitelji za hranu se penju i preko 40.000 kn godišnje. S druge strane, teško je zamisliti da bi jedna takva obitelj mogla proizvoditi svu hranu i raznovrsne namirnice koje su joj potrebne, ali da jedna takva obitelj uštedi bar 1.000 kn mjesečno zbog svoje proizvodnje, uvelike bi si olakšala kućni budžet.
Više vrsta povrća na istoj površini
Iz vlastitog iskustva mogu reći da se na 400 metara kvadratnih površine može uzgojiti dosta raznog povrća, pa čak i dovoljno da se može spremiti neka zimnica. Najbolje od svega što svo povrće ne dolazi u isto vrijeme, tako da u godinu dana možete kombinirati više vrsta povrća na istoj površini. Zamislite da imate svoju kapulu, salatu, bob, mrkvu, krompir, pomu, papriku, tikvice, kukumare, balancane… spisak može ići u nedogled, i sve to za sat vremena rada dnevno. U doba kad veoma jednostavno možete naučiti dosta o poljoprivredi preko interneta, vjerujte da se itekako isplati. I što je najbolje, kad „uhvatite ruku“, neće vam oduzeti preko sat vremena dnevno.
Umjesto POS-ova, kipova i asfalta - parcele
Dosta poljoprivrednog zemljišta zjapi prazno u gradskim predgrađima. Sigurno ne bi bilo zgorega da lokalne vlasti, umjesto raznoraznih velebnih zdanja, kojekakvih kipova, POS-ovih stanova, kamena temeljaca i asfaltiranih ulica u predizborno vrijeme, lokalnom stanovništvu ponudi jednu zdraviju i svrsishodniju alternativu.
Siguran sam da za takvo nešto ne treba mijenjati GUP, niti puno naprezati financije grada. Sličan projekt ima grad Zagreb koji nudi najam preko 2.000 parcela svojim građanima na ukupno 22.5 ha zemljišta već od 2013. godine. Vrijedi pokušati.
