[J]oš nekoliko dana radim, pa na biro. Nakon više od dvadeset godina, nezaposlena sam. Nakon prvog šoka, nakon što sam se pomirila sa tim, jedva čekam da se odmorim od ljudi, ne od posla, samo od ljudi. Idem mirna, samim tim što ćemo plaću dobivati, jer će šef uplaćivati razliku tako da što manje osjetimo da ne radimo. No, nije to isto. Ja sam navikla na jedan te isti tempo već dva kata desetljeća. Odlučila sam to gledati sa pozitivne strane. Višemjesečni odmor od svega, prihvatila sam kao dar, kao priliku da završim sve ono što tijekom proteklih mjeseci nisam stigla, a nakupilo se tu puno toga.
"Uvijek imam rezervni plan"
Lijepo, pisat ću, prodavat porculan, uživati u potrazi i prodaji, te proširenju svoje kolekcije. Sva sreća, da tri posla koja radim, volim sva tri, ne znam kojeg više. Oduvijek u meni tinja strah da bih jednog dana mogla o nekom ovisiti. Jedan period jesam, i samoj sebi sam rekla „NIKAD VIŠE!“ Navikla sam razmišljati unaprijed, I uvijek imati rezervni plan. A Bogu hvala, znam ja svašta radit, i nikakvog posla me nije sram. Samo, svaki dan se zahvalim Bogu što sam zdrava, što vidim, čujem, što me služe ruke, noge i zdrav razum. Dok je to tako, ne bojim se ja ničega. Kako mi svi govore, lako je za tebe, jer, ako će se itko snaći, to si ti. A naravno, ja se uhvatim posla i radim, a ne kukam. Većinu stvari sam do sada sredila, i velika je razlika od vremena kad nisam imala ništa, jer sada imam sve, koliko god to malo bilo.
Ne treba meni puno, niti sam navikla na raskoš, dovoljno mi je da imam ono osnovno , a za to ću se uvijek snaći dok me zdravlje služi. Nastojim na sve gledati pozitivno, ili izvući najbolje iz najgorih situacija. Nekako, takav način razmišljanja me gura naprijed, i nikada mi ne da da pokleknem. A imam milijun razloga za to, uostalom, kao i svi ljudi. Ne volim plakati nad sudbinom, volim se uhvatiti u koštac sa njom. Rješenje problema mi je izazov, a ja izazove takve vrste volim. Previše sam ja prošla lošeg, tako da ne plačem nad malim problemima. Uvijek bude onako kako treba biti, nikako drugačije. Volim misliti da ta rečenica opisuje sve naše događaje. Ništa ne ide na silu, ni ljubav, ni mržnja, niti bilo kakav odnos, kako prema ljudima, tako i prema stvarima.
Vrijeme za sebe
Ovo je prilika da se opustim, da neke stvari posložim u životu. Prilika je da razmislim o svojoj budućnosti, i da poduzmem još neke korake koji će mi biti rezervni plan u slučaju nečeg nepredviđenog. Sretna sam što sam ovakva kakva jesam. Život me je lijepo pripremio za sve nedaće, tako da me ništa ne može iznenaditi, pogotovo kada su ljudi u pitanju. Snaći ću se, ne sumnjam u to. Znam kakav sam radnik, i koliko volim svoj posao. Ipak, o poslu ću razmišljati u proljeće, a do tada… malo odmora mi neće naškoditi. Uzet ću za sebe to vrijeme, jer tko zna kada će mi se opet ukazati ovakva prilika. Svaka opcija mi je prihvatljiva, kao i posao, samo da ni o kome ne ovisim. To mi je nekakva vrsta horora.
Naučila sam, da ono što dobijemo besplatno, na kraju najviše platimo. Naučila sam da je financijska neovisnost potrebna kao i zrak koji udišemo. Ne daj Bože da ikad ikoga upitam kunu za bilo što. Nadam se da je to vrijeme iza mene. Snaći ću se… kao što su mi i rekli, ne bojim se ja za sebe, niti ikakvog posla.
Odmorit ću se u svakom pogledu, od svega i od svačega. Nije li to luksuz, zimu provesti u toplom domu? E, pa, uživat ću u tom luksuzu, nadam se da ćete i vi imati barem malo vremena za sebe. Svakom je to vrijeme potrebno.
