[B]aš nekidan sretnem jednu poznanicu, i pohvali mi se da joj se sin oženio u prošlu subotu. Naravno, čestitam joj i pitam je nekoliko uobičajenih pitanje. Pošto sam znala da joj sin hoda sa razvedenom ženom koja ima dijete, bila sam uvjerena da je nju oženio. Naivno sam se izlanula, a znam ja biti takva. Brži jezik od pameti.
-Postao je i muž i otac odjednom – našalila sam se, misleći kako je to baš lijepo.
-O čemu ti pričaš? – upitala me je.
-Zar mu žena nema dijete? – ništa nisam shvaćala.
-Pa nije nju oženio, di će nju oženiti ?– rekla je zblanuto.
Izbjeglica s troje djece
Zaledila sam se na trenutak. Srce mi je bilo puno ponosa na samu pomisao da za ljubav ne postoje prepreke, ali su me riječi moje sugovornice vrlo brzo ohladile. Postoji prepreka, a zove se predrasuda. Brzo smo završile razgovor, i ja sam se vratila svojem poslu. Moram li reći da sam bila razočarana? Ne moram? Sjetila sam se afere iz moje mladosti. On, situiran, prelijep, mlad, a ona? Izbjeglica s troje djece. Dogodila se ljubav, a ljubav se ne planira. Ona nema računicu, ona vidi samo ljepotu. Uslijedile su godine nastojanja da ih se razdvoji. Njegova je obitelj nikada nije prihvatila, iako su živjeli kat iznad njih. Zar oni nisu najbolje znali da on griješi? Nastojali su mu otvoriti oči, a kad budali dovoljno puta ponoviš da je zelena boja crvena, on će jednom u to i povjerovati. Naravno, uspjeli su ih razdvojiti.
''Šta će ti ona, ona ima dicu!'' – ta je rečenica bila izgovorena više puta nego Očenaš, jer da su njega toliko puta izgovorili, bili bi puno bolji ljudi.
Razvedena žena sa djecom? Tko je ona? Aždaja koja lovi slobodne muškarce i traži djeci oca? Ona je pošast koja ni u jednu kuću nije dobrodošla. Neoprostiv je grijeh imati djecu, i odgajati ih sam. A žena je. S jedne strane otjerana, a s druge neprihvaćena. Ljudi moji, pobogu, ne traži ona djeci oca, ta djeca imaju oca. Kakav god da je, ali ga imaju. On a ne traži da joj netko odgoji djecu, traži ljubav, traži potporu, traži rame na koje se može nasloniti i odmoriti od svega. Ona nije pošast, ona je osoba koja u sebi nosi breme razočarenja, ona je ratnica, jer je i nakon svega odlučila vjerovati u ljubav, mada razloga za to baš i nema. Ne traži ona puno, ali daje sebe, daje sve. Svjesna je ona svojih promašaja, ali je to ne sprječava da se nada. Ne traži ona ništa, već se nada da će naići na onog koji će izdvojiti u moru istih ljudi.
Muškarac, a ne marioneta
Ali, ne praštaju ljudi grijehe tuđe dice, a svojima bi oprostili. Ako je majka, ako prošlost prema njoj nije bila lijepa, trebaju li joj i ljudi otežati život? Jer, njihov sin ne zna što je dobro za njega. Apsurd. Na žalost, većina takvih ljubavi poklekne pred bremenom stvarnosti. Jer, ako netko može muškarca uvjeriti da ona nije za njega jer ima djecu, i da mu ona ne treba, takav on njoj ne treba. Šta će joj? Žena treba muškarca uz sebe, a ne marionetu kojom će upravljati drugi ljudi. Muškarac je treba zagrliti, i voljeti je, biti joj potpora. Djeca nisu tuđa djeca, ona su samo djeca. Daj im ljubav, uzvratit će ti ljubav, i to višestruko. U tom dječjem svijetu sve je tako jednostavno.
Strah od obaveze ne može biti jači od sreće dok se odgaja dijete. Možda niste krvno vezani sa njima, ali ljubav i ne traži krvno srodstvo. Dat anđelima krila, i uputiti ih u život, i gledati njihovo odrastanje, nije li to predivno?'' Možda im niste otac, ali ste više od toga, ČOVJEK ste, a to ta riječ ima težinu i značenje.
Ako se sutra Vaš sin nađe u takvoj situaciji, samo ga pitajte da li je sretan? To je jedino važno. Da je Vaša kći u pitanju, imali bi drugačija mjerila.
''Dobra su djela važnija od molitve'', kad to ljudi shvate, svijet će biti puno ljepši.
Moj naklon svima onima koji su odgojili ''SVOJU'' djecu, iako ta djeca ne nose njihovo prezime. Ljubav nema rodno stablo, ona je samo ljubav.
