Svaka minuta provedena u društvu Slavke Pavić velika je radost. Najstarija hrvatska fotografkinja podsjeća na ljepotu življenja i rado govori o mladosti te svojim fotografskim podvizima. Kako i ne bi, kada toliko toga ima za ispričati, kao i razloga da bude ponosna. Koja je tajna njezine vitalnosti i volje za fotografiranjem u 98.godini, otkrila je Jeleni Prpoš za In magazin.
''Hodajte, gledajte oko sebe, ja izađen svaki dan iz kuće'', govori Slavka Pavić.
A to je i čini vedrom i duhom mladom. Razigranom i znatiželjnom, baš kao i kada je tek ušla u svijet fotografije. Taj magičan svijet, kaže, koji je obilježio njezin život.
Danas 97-godišnja Slavka Pavić u fotografiju se zaljubila još kao djevojčica, no jedan susret, za ovaj poziv, bio je sudbonosan. Onaj na željezničkom kolodvoru s tada već poznatim fotografom Milanom Pavićem. Kroz zajedničke godine života, bio joj je mentor, ali i velika ljubav.
Bezbroj je njegovih portreta koje je načinila i to joj je, priznaje, bio jedan od najtežih zadataka.
U potrazi za savršenom fotografijom, zajedno su putovali bivšom državom. Stisnuti u svojem fići. No neopisivo su uživali. Kako kaže ova srčana fotografkinja, Jugoslavija im je bila atelje, a sunce reflektor.
Od Rijeke do rijeke Bojane. Vozili smo se sve do Ulcinja, do plaže, krasna, sve je nisko, more, gledate oko sebe, sve vam je lijepo'', priča Slavka.
Već i prve njezine fotografije su, kaže, bile uspješne te su odmah osvanule u časopisu Poezija.
''Prva fotografija najomiljenija. Prolaz Harmica, i to se navečer zatvarala, gledam ja kako je grafičar složio tu fotografiju, baš mu je sjela moja fotografija'', priča Slavka.
No, mnogo više hvalili su je drugi
U 75 godina dugoj karijeri zaslužila je više od 90 različitih nagrada. Zaslužna je Slavka i za pokretanje Ženske senkcije u Fotoklubu Zagreb 1973. godine. I sve su to razlozi zašto ju je Muzej grada Zagreba odabrao kao jednu od panelistica u mjesecu posvećenom ženama. Ovdje je otkrila i kako uživa u digitalnoj fotografiji, ali i priznala da joj se katkad zna potkrasti neželjeni detalj u kadru.
I danas gospođa Slavka i dalje baš uvijek ima fotoaparat uz sebe. Kako kaže, nikad ne znaš što ili tko će se naći pred tobom, a uz njega si i uvijek u dobrom društvu. A svijet je vrijedan gledanja.
Fotografije možete pogledati OVDJE.
