U nedjelju 22. travnja, drugog dana festivala hrvatske drame 28. Marulićevi dani u konkurenciji za festivalske nagrade bit će izvedene predstave Mirna Bosna Borisa Lalića u produkciji sarajevskog Kamernog teatra 55 i Črna mati zemla Kristiana Novaka i Tomislava Zajeca u izvedbi Zagrebačkog kazališta mladih. U popratnom dijelu programa bit će javno pročitana drama Une Vizek Ja od jutra nisam stao, prvonagrađena na natječaju Marin Držić za 2017. godinu.
Drama mladog bosanskohercegovačkog književnika Borisa Lalića Mirna Bosna u režiji Saše Peševskog višestruko je nagrađivana komorna crnohumorna priča o egzistencijalnoj težini i dubini tmurne bosanskohercegovačke današnjice. Dvije obitelji, izmučene siromaštvom i okoštale u uvjerenju kako im niko sa strane neće pomoći, odlučuju iskoristiti svoju društvenu nevidljivost za bavljenje unosnim poslom prodaje „trave“. U alanfordovskom ozračju, po riječima samog autora „predstava Mirna Bosna prikazuje ono što se ovih dana krije iza sintagme 'najtvrđa Bosna', direktno i bez ikakvih poređenja i drugih pjesničkih ukrasa. Obilje komike koje se pri tome isporučuje možda neće biti smiješno na onaj veseli način, kakvim naši ljudi vole da se smiju i kad kontaju i kad ne kontaju fazon, ali će zato ovaj put ljubitelji slanih šala i smijeha kroz suze doći na svoje.“ U predstavi igraju Feđa Štukan, Gordana Boban, Vanesa Glođo i Davor Golubović. Autorski tim, pored redatelja Saše Peševskog koji potpisuje i izbor glazbe, čine još i dramaturg Vedran Fajković, kostimografkinja i scenografkinja Adisa Vatreš – Selimović, a producen t predstave je Emir Hadžihafizbegović. Predstava se igra na Sceni 55 HNK Split s početkom u 18 sati.
Senzacionalan uspjeh romana Črna mati zemla Kristiana Novaka koji je u vrlo kratkom vremenu postao kultni romanopisac vrlo je brzo doživjela i svoje scensko uprizorenje. Kompleksno Novakovo literarno tkivo na gotovo borhesovski i markesovski način preispituje ranjivu dječju i mladenačku psihu i djetinjstvo kao temelj i inspiraciju kasnijih razvoja, niz neobičnih smrti, tabu teme seksualne eksploatacije djeteta i manipulacije, kao i neke tople ljudske odnose. U dramatizaciji Tomislava Zajeca, režiji Dore Ruždjak Podolski i produkciji Zagrebačkog kazališta mladih nastala je predstava koja je donijela novu percepciju mraka pojedinca i društva proizišlog iz posebnosti legendi, čaranja, međimurskih pjesama, svakodnevice, siromaštva, isključenosti i isključivosti. Predstava je dobila niz nagrada. U predstavi igraju: Adrian Pezdirc, Dado Ćosić, Doris Šarić Kukuljica, Urša Raukar, Pjer Meničanin, Milica Manojlović, Nataša Dorčić, Mia Biondić, Dora Polić Vitez, Suzana Nikolić stalna suradnica, Barbara Prpić, Nadežda Perišić Radović, Damir Šaban, Danijel Ljuboja, Zoran Čubrilo, Jasmin Telalović, Mateo Videk, Stanko Kovačić, Nikola Ljutić. Autorski tim čine redateljica Dora Ruždjak Podolski, autor dramatizacije i dramaturg Tomislav Zajec, scenograf Stefano Katunar, kostimografkinja Doris Kristić, suradnica za scenski pokret Petra Hrašćanec, skladatelj Stanko Kovačić, oblikovatelj rasvjete Aleksandar Čavlek, asistentica redateljice Lea Anastazija Fleger, asistentica kostimografkinje Marta Žegura, jezična savjetnica Ines Carović, korepetitor Milorad Stranić, oblikovatelj maski Slavko Vidović, autor crteža Tit Medvešek, te pedagoginja Arijana Prekazi. Predstava se igra na velikoj pozornici HNK Split s početkom u 20 sati.
Dramski tekst Ja od jutra nisam stao Une Vizek dobio je prvu nagradu na natječaju Ministarstva kulture RH Marin Držić kao najbolji neobjavljeni dramski tekst u protekloj godini. Na Sceni 55 HNK Split s početkom u 12 sati dramu će javno pročitati studenti treće godine preddiplomskog studija Gluma na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Stručno povjerenstvo nagrade Marin Držić ovako je obrazložilo svoju odluku: „Već od uvriježenog govornog izraza u naslovu, izmiještajući svoju dramu u muški svijet, Una Vizek duhovito se poigrava rodnim i spolnim ulogama te prije svega klišejima vezanima uz njih. Likovi bezimenih muškaraca, svedenih na brojke, koji nastupaju gotovo kao zborski korpus, preuzimaju uloge majki, žena, radnica pri čemu autorica vješto uspijeva ne zapasti u banalnost. Načinom krajnje nepretencioznim, ona gradi vješto istkanu, dinamičnu dramu neočekivanoga obrata na kraju, nudeći ujedno pomaknutu kazališnu repliku na aktualnu rodnu problematiku te stvara kazališno intrigantan i uprizorljivo izazovan dramski tekst. Ova ritmički sabijena dramska ‘flajšmašina’ kratkih, prštavih, odrješitih dijaloga i zanimljive strukture, izdvaja se svojom nekonvencionalnošću, originalnošću, neobičnim pristupom temi, lucidnim humorom i pronicljivim ironijskim odmakom, te se čita gotovo u dahu.“
