Prema posljednjim anketama, koalicija stranaka Možemo! ima veliku mogućnost ulaska u Hrvatski sabor, možda i s više zastupničkih mjesta. Nova TV je u četvrtak navečer objavila da Možemo! u X. izbornoj jedinici ima 4,6 posto potpore, što je svojevrsno iznenađenja.
12 pitanja postavili smo Tamari Visković, nositeljici liste koalicije Možemo! u X. izbornoj jedinci.
Gdje biste smjestili vašu političku opciju u standardnoj podjeli lijevo, desno i centar? Gdje je jedan krajnje lijevo, a deset krajnje desno.
- Tri.
Kakvom rezultatu se nadate na predstojećim parlamentarnim izborima? Koliko očekujete mandata u Saboru?
- Ankete nam za sada predviđaju 3 mandata, no u nekoliko izbornih jedinica imamo rubni rezultat koji se još može pretvoriti u mandat. S obzirom da smo vrlo mlada stranka i da prvi put izlazimo na parlamentarne izbore, iznimno smo zadovoljni.
Tko je po programskim, ali i ideološkim, načelima blizak vašoj stranci, odnosno s kime ste voljni ući u postizbornu koaliciju?
- To je pitanje u vezi s kojim smo od početka kampanje bili jasni, i smatram da bi se svaka stranka, ako želi biti korektna prema glasačima, o tome trebala izjasniti prije izbora. Bude li potrebno za formiranje većine, Lijevo-zelena koalicija će poduprijeti SDP, jer smatramo da je prioritet zaustaviti ulazak krajnje desnice u vladu. Ne bude li takav potez neophodan, nećemo.
Reforma pravosuđa je često spominjana, a pogotovo su kritički tonovi dolazili iz EU. Što je po vašem mišljenju najveći problem u pravosuđu te kako ga mislite riješiti. Da li je potrebna cjelovita reforma pravosuđa (uključujući zemljišnik i katastar), djelomična ili je stanje zadovoljavajuće?
- U Hrvatskoj oko 80 posto građana ne vjeruje sudovima, što je alarmantan pokazatelj da su potrebne dubinske promjene. Probleme na koje treba intervenirati vidimo u nepotrebnom izmještanju velikog broja poslova iz sudova, kriterijima za vrednovanje rada u pravosuđu koji su kvantitativni, umjesto kvalitativni, zatvorenosti postupaka za javnost, neujednačenosti sudske prakse, niskom stupnju neovisnosti i odgovornosti, te visokom stupnju klijentelizma.
U vrijeme korone, zdravstveni sustavi mnogih zemalja su bili izloženi posebnim naporima. U manjoj mjeri se situacija odigravala u RH, no svejedno su brojni zahvati te liječenja (osim onih hitnih, neophodnih) odgođeni zbog pandemije. Smatrate li takvu organizaciju dobrom, u slučaju drugog vala ili pojave bilo koje slične zarazne bolesti?
- Konkretnu organizaciju rada ustanova treba prepustiti liječnicima, epidemiolozima i ostalom medicinskom osoblju s punom slobodom da odlučuju u skladu sa znanstvenim saznanjima, u najboljem interesu najvećeg broja korisnika, ali i punom odgovornošću koja iz toga proizlazi. Politika je tu da im to u najvećoj mjeri omogući, i da iz računice izbaci sve interese osim dobrobiti građana.
Kako ocjenjujete trenutno stanje u hrvatskom zdravstvenom sustavu brojčano (jedan najgore, deset najbolje) te što je potrebno mijenjati?
- Nije moguće dati jednu cjelovitu brojku, jer postoje segmenti koji su vrhunski, i neki koji, 'amo reć... nisu. Smatramo da je velika sistemska šteta učinjena urušavanjem sustava Domova zdravlja, i uništavanjem vlastite proizvodnje lijekova i medicinskih sredstava, te generalno činjenicom da se zdravstveni sustav od pružatelja skrbi pretvorio u pružatelja fragmentiranih usluga. Na ostale probleme nam ukazuje statistika: potrošnja za zdravstvo po stanovniku je upola manja od prosjeka EU. Od toga najviše ide na farmaceutske i medicinske proizvode (više od prosjeka u EU, iako su cjelokupna ulaganja manja) a najmanje za dugotrajnu skrb, koja bi trebala biti jedan od važnijih segmenata. Naime, dugotrajna skrb o bolesnicima skoro je u potpunosti na teretu obitelji, što u praksi znači da ekonomski, emocionalno, zdravstveno, socijalno, pati puno više od jednog čovjeka. Smrtnost od bolesti koje se mogu spriječiti znatno je veća od prosjeka EU, a stope cijepljenja su razmjerno niske.
Teritorijalni ustroj je jedna od tema koja izaziva kontroverze. Prema programu vaše stranke (koalicije), držite li potrebnim obaviti izmjene u tom segmentu te na koji način i zašto, odnosno smatrate li da je postojeća podjela na županije, gradove i općine dobra i zašto?
- Smanjenje broja jedinica lokalne samouprave nije samo po sebi cilj, već mora biti posljedica kvalitetne reforme. Upravljanje regionalnim razvojem vidimo kroz zajedničke službe na razini 4-6 regija koje upravljaju projektima od regionalnog značaja (primjerice energetika, zaštita okoliša, promet i sl.). Politička razina odlučivanja na razini regija treba biti temeljena na legitimitetu predstavnika lokalne vlasti, dok je postojeća razina županijskog političkog predstavništva nepotrebna.
Namjeravate li osigurati i kako, bolju zaštitu novinara u medijima – iako su u vrijeme korone novinari radili možda i više nego inače (portali su objavljivali vijesti, tiskana izdanja su izlazila uobičajeno), u težim okolnostima, neki poslodavci su se odlučili na drastično smanjivanje plaća.
- Tradicionalno politika nerado uređuje teritorij medija, ne zato da bi mu omogućila veću slobodu, već zato da bi sačuvala svoja područja moći. Da bi imali ikakve šanse ispuniti svoju funkciju, mediji moraju biti neovisni i od političkih i od tržišnih utjecaja, a novinari moraju imati stabilnije uvjete rada. To je, uostalom, nešto za što se zalažemo u svim područjima. Smatramo da treba ukloniti iz Kaznenog zakona kazneno djelo klevete te namjesto njega u zakonski okvir unijeti praksu Europskog suda za ljudska prava u pogledu prava na slobodu izražavanja.
Pitanje se može proširiti na većinu zaposlenih (poslodavaca) u RH, kako kvalitetnije regulirati da rizik poslovanja, ali i profit, ostane u domeni vlasnika, a pošteno zarađena plaća bude sigurna za radnika?
- Pitanje dostojanstvenog života od rada centralno je u našem predizbornom programu. Artikuliramo ga vrlo detaljno, a kao glavne probleme vidimo činjenicu da Hrvatsku karakterizira segmentirana struktura tržišta rada u kojoj jedan dio ljudi radi na relativno sigurnim poslovima, uz nešto bolje plaće, dok drugi dio radi u nesigurnosti, sezonski i uz niže plaće. Prva je skupina, osim zakonskim mjerama, obično dodatno zaštićena kolektivnim ugovorima i sindikatom, dok se njima nasuprot nalazi rastući broj outsidera na tržištu rada: nezaposlenih i privremeno zaposlenih koji rade na nesigurnim poslovima i nisu sindikalno organizirani ni zaštićeni. Naš plan pravedne zelene ekonomije temelji se na razvoju proizvodnje s visokom dodanom vrijednošću rada, a zaštita radnika na hitnim izmjenama postojećeg zakona o radu koji u nepovoljan položaj dovodi one najranjivije: zaposlene na određeno vrijeme i preko agencija za zapošljavanje, radnike s nižim kvalifikacijama, posebno žene i mlade, te radnike na koje se ne primjenjuje nijedan kolektivni ugovor i koji nisu sindikalno organizirani. I naravno, upornoj borbi za njegovo provođenje. Ništa bez borbe.
Kako planirate nadoknaditi gubitke u proračunu izazvane pandemijom koronavirusa i posljedičnim izostankom očekivane zarade od turizma te drugih sektora, kakve su vam dugoročne mjere za poticanje gospodarstva, zapošljavanja?
- Hrvatska, na žalost, s vremenom poprima sve više karakteristika perifernih ekonomija, u kojoj najveći dio tržišta rada čine zaposleni i samozaposleni u malim poduzećima, odnosno u kojoj nema produktivnog privatnog sektora s potencijalom za investicije, inovacije, međunarodnu konkurentnost i izvoz. U tom smislu potrebno je donošenje i provođenje politika koje potiču okrupnjivanje i razvoj privatnog sektora i jačaju utjecaj strateških javnih poduzeća. Turizam u Hrvatskoj čini čak petinu BDP-a, no on se na žalost temelji na prekomjernoj gradnji i aktivnom uništavanju obale, koja pojasa ugrožava ne samo prirodu i okoliš, već i turizam kao ekonomsku granu. Cilj nam je gospodarstvo koje je manje ovisno o turizmu i turizam koji je poštuje ekološke granice i kvalitetu života lokalnih zajednica. Kratkoročne mjere za pomoć najugroženijima predlažemo u skladu s Europskim zelenim planom - interventne mjere socijalne pomoći najugroženijim skupinama, poput prekarnih radnika koji su uslijed pandemije ostali bez radnih ugovora, nezaposlenih, samohranih roditelja i neformalnih pružatelja skrbi. Osobama koje su izgubile prihod ili su im smanjena primanja, treba omogućiti zamrzavanje hipoteka i kredita te odgodu plaćanja računa.Državne programe za oporavak u recesiji treba vezati uz ciljeve smanjenja emisija stakleničkih plinova, kao što su to već napravile neke europske zemlje. Isto tako, Zeleni plan Europske unije, a posebno Mehanizam za pravednu tranziciju omogućuju nam da se značajna sredstva EU usmjere u ciljeve pravedne prilagodbe klimatskim promjenama, što je istovremeno veliki poticaj zaokretu ka održivijem, samostalnijem i ekonomski zdravijem sustavu.
Jesu li rasprave o ustašama i partizanima potrebne, da li danas neka politička (ili društvena) opcija po vašem mišljenju radi protiv RH te da li je potrebno provesti lustraciju 30 godina od samostalnosti?
- Za nas je antifašizam, baš kao i za Ustav RH i Europsku uniju, temeljna vrijednost, i nemamo nikakvu potrebu raspravljati o tome. Protiv RH rade svi koji otuđuju i uništavaju javna dobra, siju mržnju, moraliziraju i kradu, kao i oni koji od tog erodiranja javnog dobra, lopovluka i klijentelizma profitiraju, bilo materijalno bilo politički. Ne treba nama lustracija, treba nam Zakon o porijeklu imovine.
Što smatrate najvećim problemom u današnjem društvu u Hrvatskoj, čemu se potrebno posvetiti bez zadrške?
- Ljudi su izgubili povjerenje u demokratski proces jer se demokratskim putem ni o ničemu bitnom ne odlučuje, a javne i državne institucije umjesto ispunjavanja svojih javnih, općekorisnih funkcija servisiraju klijentelističke mreže. Bez zadrške moramo napustiti model temeljen na klijentelističkoj i rentijerskoj ekonomiji, eroziji ljudskih i radničkih prava, devastaciji industrijske baze i izvlačenju profita kroz neodržive i špekulativne projekte koji ne odgovaraju potrebama lokalnog stanovništva, kao ni našim zajedničkim dugoročnim interesima.
