Uoči blagdana svetog Ivana Krstitelja, koji se slavi 24. lipnja, diljem Hrvatske, osobito u ruralnim krajevima, njeguje se drevni običaj paljenja krijesova, poznatih i kao svitnjaci.
Paljenje ivanjskih vatri zajedničko je svim Hrvatima i Slavenima, kao prastara svetkovina ljetne sunčane mijene zvane Kupalo ili Kupadlo. Kupadlo je kod Slavena bilo božanstvo zemaljskih plodina i žetve, a 24. lipnja bio je svečani dan kupanja ljudi i stoke, kao obreda očišćenja vodom kakav su prakticirali i drugi narodi.
U Dalmaciji je to obredno kupanje ljudi i stoke bilo poznato, pa se taj blagdan naziva Sveti Ivan Kupavac Ivanjske vatre tumače se kao simbol Sunca ili kao pomoć Suncu, s čim je u svezi i njihova očisna i apotropejska snaga.
Prema jednoj poslovici, od Ivanja (24. lipnja) dan se počinje skraćivati za onoliko koliko pijetao može skočiti s praga. Izražavajući pučkim metajezikom doživljaj smjene godišnjih doba, ovom poslovicom “narod“ osvješćuje činjenicu ljetne dugodnevnice, suncostaja (solsticija).
Simbolika Ivanjske vatre
Ivanjska vatra koja se pali ispred crkve ima simboliku ognja (vatre, svjetlosti i svijeće) koju općenito vatra i svjetlost imaju u kršćanstvu. Vatra u kršćanstvu simbolizira žar života, pobjedu života nad smrti, pobjedu svjetlosti nad tamom.
Sam je običaj ivanjskih krijesova vezan uz pogansku predkršćansku kulturu, odnosno uz proslavu ljetnog solsticija. Tada bi se ljudi okupljali oko zapaljene vatre, oko koje bi plesali, preskakali ju i pjevali poganske pjesme. Iako su se mnogi tome protivili, s vremenom im je dan kršćanski smisao i počeli su se vezivati uz svetkovinu Rođenja sv. Ivana Krstitelja.
U naredno vrijeme se i u takav obred uvuklo praznovjernih elemenata, a koji su bili posebno vidljivi u vjerovanju kako se te noći okupljaju vještice i vladaju zle sile, od kojih su narod i stoku štitili upravo zapaljeni krijesovi i ljekovito bilje prikupljeno te noći.
No, kasnije se ovaj običaj povezao s vjerom i crkvenim obredom, pa se uoči krijesa Rođenja sv. Ivana Krstitelja posebno blagoslivljao krijes i to molitvom:
Gospodine Bože, Oče svemogući, neugašljivo svijetlo, koji si stvorio svaku svjetlost, po+sveti ovaj novi oganj i podaj, da iza tmine ovoga života možemo čistih duša doći k tebi, koji si neugašljivo svijetlo. Po Kristu Gospodinu našem. O. Amen.
(I neka se poškropi blagoslovljenom vodom. Onda neka kler pjeva ovaj himan:)
Da ti uzmognu sluge zvonkom pjesmom
Djela čudesna pravo opjevati
Grijeh im briši ti s usta okaljanih,
Ivane sveti!
Glasnik dolazi s neba visokoga
I navješćuje, da ćeš velik ti se
Roditi ocu svom, ime on ti kaže
i tok života.
Sumnja u tu riječ svetog obraćenja
Roditelju tvom tada jezik sveza,
Al kad rođen ti bješe, izgubljeni
Govor mu vrati.
Još u majčinom tijelu osjećao si
Da je blizu Kralj u svom divnom dvoru;
Roditelji tad, zaslugama čeda,
Otkriše tajne.
Slava svevišnjem Ocu, slava Sinu,
Slava tebi, o moći njih obaju,
Duše vječiti, jedan Bože, u sve
Vjekove vječne. Amen
