Iako nam je glas potreban u svakodnevnom životu i funkcioniranju, svjesnost o važnosti glasa javlja se tek onda kada glas oboli ili kada ga izgubimo. Upravo iz tog razloga, 16. travnja svake godine obilježava se Svjetski dan glasa.
O važnosti glasa i njegovoj higijeni razgovarali smo s Antoniom Jakelić Banić, splitskom logopetkinjom koja je svoj rad usmjerila upravo glasu i rehabilitaciji glasa.
"Oni koji su osviješteni o higijeni glasa su pretežito glumci i pjevači te njih svrstavamo u grupu 'elitnih vokalnih profesionalaca', ali imamo jednu veliku populaciju vokalnih profesionalaca koji imaju problema s glasom i koji zatraže pomoć, a nisu pjevači i glumci nego su to učitelji, odgajatelji, profesori, svećenici, odvjetnici, svi oni koji ne mogu raditi svoj posao bez urednog glasa", kaže nam Antonia Jakelić Banić.
O higijeni glasa ne vodi se previše računa, ali i ne govori se o tome te je kako nam kaže logopetkinja upravo to zabrinjavajuće te dodaje:
"Prevencija poremećaja glasa je izrazito važna. Kada jedan odgajatelj ili profesor razvije bilo koji oblik poremećaja glasa to dovodi do dugotrajne rehabilitacije i bolovanja, prijevremenog odlaska u mirovinu, ali i posljedicno emotivnih promjena".
Mea Vox multidisciplinarni tim
Naglašavajući važnost prevencije, ali i rehabilitacije u razgovoru smo se dotakli važnog pristupa u medicini, a to je multidisciplinarni pristup dijagnostici i rehabilitaciji po čemu je upravo centar 'Mea Vox', koji je prije pet godina osnovala naša sugovornica, poseban.
"I medicina i rehabilitacija u ovim vremenima potiču postojanje multidisciplinarnih timova i interdisciplinarnih pristupa ka liječenju i rehabilitaciji. Ja sam logoped koji se primarno bavi glasom i ideja mi je bila otvoriti centar za glas, međutim vidjela sam da postoji veliki interes i za drugim područjima pa smo krenuli u formiranje jednog tima. U početku je sve krenulo sa specijalistom otorinolaringologije Jadrankom Velom Ljubić, a potom su dolazili logopedi, psiholozi i neuropsiholog tako da nas je sada trenutno sedam u timu", kazala je Antonia Jakelić Banić.
Multidisciplinarni tim trenutno čine logopedi, Antonia Jakelić Banić, Vedrana Bašić i Sara Loparić, psiholozi, Karla Babić i Bruno Ušljebrka, neuropsiholog, Ana Kostović te specijalist otorinolaringologije Jadranka Vela Ljubić, a ovakav pristup prema pacijentu ono je na što su najviše ponosni te što im omogućava kvalitetnije odrađivanje posla.
"Jako je važan multidisciplinaran tim zbog toga što mi svi isti problem promatramo iz različitih aspekata i onda je u samom procesu dijagnostike ono što drugi član tima napravi jako važno logopedima i obrnuto. Tako da zapravo jedni bez drugih ne možemo u dijagnostici, ali ni u rehabilitaciji jer mi osim dijagnostike i rehabilitaciji pristpamo putem multidistiplinarnog pristupa", kazala je Antonia Jakelić Banić.
Sve veća potražnja za logopedima
Ono što je primjetno zadnjih nekoliko godina je upravo sve veća potražnja za logopedima. No, logopedi nisu tu samo da bi sudjelovali u dijagnostici razvojnih teškoća kod djece već su logopedi specijalizirani za razna područja i potrebni u mnogim situacijama.
"Istina je da je sada sve veća potražnja za logopedima te da je sve veći broj djece s teškoćama u području govorno-jezičnog razvoja. Ali, važno je i osvijestiti potrebu za logopedima u drugim područjima, a ne samo u razvojnom i upravo to je ono čime se mi bavimo. Primjerice, poteskoće hranjenja i gutanja, različite neurološke poteškoće, stanja nakon različitih karcinoma i kirurških zahvata. Mi se zapravo bavimo jednom opsežnom dijagnostikom i rehabilitacijom, a ne toliko ranom intervencijom jer je sve veća osviještenost o tome koliko je jedan logoped potreban kod problema s hranjenjem, koliko je neuropsiholog potreban u procesu dijagnostike demencije i koliko primjerice logoped i psiholog zajedničkim radom postižu najbolje rezultate u rehabilitaciji mucanja", kazala je Antonia Jakelić Banić.
