Svakodnevne prehrambene navike mogle bi igrati ulogu u riziku od demencije kasnije u životu, sugerira novo istraživanje.
Znanstvenici kažu da bi to moglo biti zato što način na koji tijelo prerađuje hranu tijekom vremena može utjecati na zdravlje mozga, čak i kod ljudi koji nemaju dijabetes.
U jednoj od najvećih studija ove vrste, istraživači su povezali nagle skokove šećera u krvi nakon obroka s većim rizikom od razvoja Alzheimerove bolesti, najčešćeg oblika demencije, piše tportal.
Liječnici već nekoliko vrijeme upoznaju kronično visok šećer u krvi, dijabetes tipa 2 i inzulinska rezistencija mogu oštetiti mozak i povećati rizik od demencije.
No nova otkrića sugeriraju da bi ponavljani 'skokovi' šećera u krvi nakon jela, kada razine glukoze naglo rastu i ostaju visoke, također mogli biti štetni, čak i kod ljudi bez dijabetesa.
Studija sa više od 350.000 sudionika
Studija, koju su vodili znanstvenici sa Sveučilišta u Liverpoolu, analizirala je zdravstvene i genetske podatke više od 350.000 sudionika u UK Biobank, dugotrajnoj studiji koja prati zdravlje osoba srednje i starije dobi.
Umjesto da izravno mjere prehranu ljudi, istraživači su ispitali genetske markere povezane s time kako tijelo upravlja šećerom, uključujući razine glukoze u krvi prije jela, dva sata nakon jela i razine inzulina, hormona koji pomaže u premještanju šećera iz krvotoka.
Zajedno, ovi markeri djeluju kao pokazatelji koliko učinkovito tijelo prerađuje hranu i kontrolira šećer u krvi.
Sudionici su imali između 40 i 69 godina pri uključivanju u studiju, s prosječnom dobi od 59,9 godina, a praćeni su putem medicinskih zapisa.
Pedeset četiri posto bile su žene, a 46 posto muškarci.
Dramatično povećanje rizika
Istraživači su otkrili da su ljudi koji su bili genetski predisponirani za više razine šećera u krvi dva sata nakon jela: mjera poznata kao postprandijalna ili glukoza nakon obroka, imali 69 posto veću vjerojatnost razvoja Alzheimerove bolesti, piše tportal.
Važno je da učinak nije uočen za šećer u krvi natašte, inzulin natašte ili inzulinsku rezistenciju, što sugerira da bi rizik mogao biti specifično povezan s time kako tijelo nosi sa šećerom nakon obroka.
'Ovo otkriće moglo bi pomoći u oblikovanju budućih strategija prevencije, naglašavajući važnost upravljanja šećerom u krvi ne samo općenito, već posebno nakon obroka', rekao je dr. Andrew Mason, glavni autor studije.
Ključno je da istraživači kažu kako bi otkrića mogla biti relevantna daleko izvan ljudi s dijagnozom dijabetesa, budući da mnogi pojedinci doživljavaju nagle skokove šećera u krvi nakon jela, a da toga nisu svjesni.
Međutim, naglasili su da rezultate treba tumačiti s oprezom. Kada je tim pokušao ponoviti analizu koristeći zasebni međunarodni genetski skup podataka za Alzheimerovu bolest, nije uspio replicirati otkriće.
Studija također nije pronašla dokaze da su skokovi šećera u krvi nakon obroka povezani s razlikama u veličini mozga, volumenu hipokampusa ili markerima bolesti malih krvnih žila na MRI snimkama, što sugerira da povećani rizik možda ne djeluje kroz očito strukturno oštećenje mozga.
Istraživanje je koristilo tehniku poznatu kao Mendelova randomizacija, koja analizira prirodno prisutne genetske razlike kako bi pomogla zaključiti uzročno-posljedične odnose uz smanjenje utjecaja životnih ili okolišnih čimbenika poput prehrane, težine ili tjelovježbe.
Procjenjuje se da demencija odnosi oko 76.000 života godišnje u Ujedinjenom Kraljevstvu, čineći je najvećim uzrokom smrti u zemlji: često zbog komplikacija poput upale pluća ili poteškoća s gutanjem.
Alzheimerova bolest čini većinu slučajeva i trenutno pogađa oko 982.000 ljudi u Ujedinjenom Kraljevstvu, a predviđa se da će ta brojka porasti na 1,4 milijuna do 2040.
Rani simptomi obično uključuju probleme s pamćenjem, poteškoće s razmišljanjem i zaključivanjem te jezična oštećenja, koja se s vremenom pogoršavaju.
