U Hrvatskom saboru se raspravljalo o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
Petar Škorić (HDZ) naglasio je da vozači trebaju mijenjati loše navike i da se treba podignuti razinu prometne kulture.
Njegov govor u Saobru možete pročitati u cijelosti:
Skoro svaki dan se, nažalost, susrećemo s više napisa u crnim kronikama medija iz svih dijelova Hrvatske koji se tiču nesreća u cestovnom prometu. Takve situacije su dokaz loše prometne kulture u hrvatskom društvu, svjesno nepoštivanje propisa, a ponajviše percepcija kako se ti propisi takvih pojedinaca ne tiču i kako su oni iznad njih, kako je jednostavnije platiti neku simboličnu kaznu nego promijeniti način upravljanja vozilom i vlastite navike. Promatrajući predložene izmjene i dopune Zakona, na prvi pogled je uočljivo prema kome su ove izmjene primarno usmjerene, a usmjerene su prema prekršajnim recidivistima, osobama koje učestalo na najteže načine krše propise o sigurnosti u cestovnom prometu i time dovode u pogibelj sve ostale sudionike u prometu. Uočljiv je vidljivi nerazmjer između broja takvih prekršitelja i broja počinjenih najtežih oblika prekršaja i upravo to je znak da se zakonske izmjene moraju usmjeriti upravo na njih. Ako već sami ne mogu i ne žele mijenjati vlastite loše navike i prometnu nekulturu, tu se treba umiješati država. I ovim izmjenama i dopunama se upravo ide prema tom cilju. Ove izmjene i dopune su odgovor na višegodišnje zahtjeve, ne samo prometnih i sigurnosnih stručnjaka, već i svih građana koji traže strože sankcioniranje počinitelja najtežih prekršaja.
Ove mjere koje se ovim izmjenama i dopunama uvode jesu represivne prirode. Ali njihova svrha nije represivna, niti je cilj ovih izmjena punjenje proračuna kako neki žele reći, već je svrha itekako i generalno i specijalno preventivna. S čime se još redovito susrećemo? Vožnja za vrijeme trajanja mjere zabrane upravljanja motornim vozilom, nekorištenje sigurnosnog pojasa, nepropisni prijevoz djece u vozilima, vožnja u alkoholiziranom stanju, kao i redovito i učestalo korištenje mobilnih uređaja za vrijeme upravljanja vozilom što se pokazalo jednim od najvećih distrakcija u upravljanju motornim vozilom i time jedan od najvećih uzročnika prometnih nezgoda danas. Prema istraživanju provedenom u sklopu projekta sufinanciranog sredstvima Nacionalnog programa sigurnosti cestovnog prometa „Dan bez mobitela u prometu“ čak 91% vozača telefonira za vrijeme vožnje, a to isto čini i 33% biciklista. Ono što je važno naglasiti, 55% vozača je iskazalo spremnost promjene takve navike kada bi predviđene kazne bile oštrije. Činjenica je da se moramo boriti protiv takvih navika koje uzrokuju značajno smanjenu koncentraciju i time i veliki broj prometnih nezgoda. Cilj je uistinu prilagoditi visine iznosa kazni težini posljedica tih kršenja, a takve posljedice su velike.
Predloženim izmjenama i dopunama uvodi se diferencijacija unutar kršenja odredbi koji se tiču prolaska kroz crveno svijetlo na semaforu, odnosno predloženo je kako će se teže sankcionirati prolazak kroz crveno svijetlo koji uključuje namjeru, kao i prolazak bez usporavanja ili s ubrzavanjem i prolazak kroz dva ili više crvenih svjetala, dok će se blaže kažnjavati prolazak kroz crveno svijetlo koji je očito produkt nepažnje, a isti nije doveo do težih posljedica. Uvođenje subjektivnog kriterija u odmjeravanju kazni za ovaj teški prekršaj upravo pokazuje generalno preventivnu svrhu ovih izmjena i dopuna i da cilj nije jednako kažnjavanje svih, već mijenjanje loših navika i posebno kažnjavanje grube nepažnje ili u najgorim slučajevima i namjere u počinjenju tog teškog prekršaja.
Još jedan problem s kojim se ovaj prijedlog izmjena i dopuna uistinu hvata u koštac je vožnja u alkoholiziranom stanju, odnosno vožnja pod utjecajem opijata koji je jedan od glavnih uzročnika najtežih prometnih nezgoda s najgorim posljedicama. Tome se posebno odlučno treba stati na kraj, a predložene odredbe idu upravo u tom smjeru.
Ono u čemu se najviše ogleda preventivna svrha predloženih izmjena i dopuna je povećanje trajanja zaštitnih mjera zabrane upravljanja motornim vozilom. Također su uvedene dvije kategorije kod trajanja navedene zaštitne mjere kod najtežih prekršaja poput prometovanja zabranjenim smjerom na autocesti ili brzoj cesti, prolaska kroz crveno svijetlo, vožnja pod utjecajem droga ili alkohola i sl. Ako je prekršaj počinjen drugi put, propisuje se trajanje zaštitne mjere od najmanje od 6 mjeseci, dok za treći ili svaki sljedeći put propisuje se najkraće trajanje od 12 mjeseci. Također je u zakon uvršten i maksimalni iznos trajanja zaštitne mjere iz Prekršajnog zakona, a to je čak tri godine zabrane upravljanja motornim vozilom. Za manje prekršaje trajanje je određeno u manjem iznosu.
Predloženim odredbama uvodi se novi sustav odmjeravanja negativnih bodova za prekršitelje odredbi o sigurnosti cestovnog prometa, a to je upravo usmjereno prema učestalim ponavljačima najtežih prometnih prekršaja. Tim sustavom će se značajno utjecati na svijest takvih počinitelja prekršaja jer ih, u slučaju učestalog kršenja, može dovesti do konačnog oduzimanja vozačke dozvole i ponovnog polaganja ispita prometnih propisa i pravilne vožnje. Dosada je maksimalni broj bodova za svaki prekršaj bio 3, a ovim prijedlogom taj se iznos povećava na čak 6 negativnih bodova.
Vozilo koje je u vlasništvu ili posjedu neodgovorne osobe, osobe koja na najteže moguće načine krši propise o sigurnosti cestovno prometa uistinu postaje opasno oružje, oružje od kojih su izravno ugroženi svi sudionici u prometu. Upravo zato je značajno što ovaj prijedlog izmjena i dopuna predviđa posebnu mjeru, a to je mjera oduzimanja vozila koje je bilo sredstvo počinjenja prekršaja. U dvjema stvarima se ogleda značaj ove odredbe. Prvo, motornom vozilu kojim su počinjeni takvi najteži prekršaji se daje ispravan tretman – tretman oružja i opće opasne stvari koja u rukama pogrešne osobe znači izravnu ugrozu sigurnosti svih. Drugo, ovime se potiče i apelira na jednu vrstu odgovornosti vlasnika motornog vozila koja je pomalo i zaboravljena, a to je odgovornost promišljanja kome se to vozilo daje na korištenje, je li osoba koja to vozilo prima na korištenje dovoljno odgovorna i sposobna za upravljanje istim. Svaki vlasnik vozila je dužan znati kome svoje vozilo povjerava na korištenje i ispitati posjeduje li ta osoba onaj potrebni minimum znanja i sposobnosti u tom trenutku da od tog vozila uistinu ne učini oružje i ugrozu za sudionike u prometu. Ovdje se radi o privremenom oduzimanju prava vlasništva nad motornim vozilom kratkog trajanja (do odluke suda, a maksimalno 15 dana) i izriče se onom vozaču koji je već dva puta pravomoćno kažnjen, a počini jedan od već prethodno navedenih najtežih prekršaja. Time se ne ugrožava ničije privatno vlasništvo nad motornim vozilom već se sprječava dodatna ugroza po javnu sigurnost i sigurnost života sudionika u prometu.
Također posebno pohvaljujem predloženu odredbu kojom će se vozački ispiti snimati video i zvučnim zapisima. Ovakvom mjerom čija je provedba vrlo jednostavna i jeftina će se podići transparentnost ovog važnog ispita, a istovremeno sasvim sigurno i podići razina njegove kvalitete, a sigurno će doći i do izjednačavanja kriterija kod ispitivača. Ovo ne ide samo na korist polaznika autoškola, već i na korist ispitivača i autoškola.
Također predloženim odredbama Ministarstvo unutarnjih poslova će preko svojih mrežnih stranica omogućiti brzu elektronsku provjeru statusa vozačke dozvole svakog pojedinog vozača kao i broj negativnih bodova i trenutne kazne i zaštitne mjere. Ovim prijedlogom će svaki prijevoznik, rent-a-car tvrtka i ostali moći provjeriti vozača kojem vozilo daju na korištenje i time se osigurati od svih neželjenih posljedica, a s druge strane onemogućiti vozača u bespravnom upravljanju motornim vozilom.
Ove mjere nisu kraj u postizanju ciljeva sigurnijeg prometa na cestama i značajnog smanjenja broja žrtava prometnih nezgoda već su samo početak. Ove mjere još dodatno trebaju potaknuti sve nadležne u provođenju još više preventivnih akcija kojima će se vozače pokušati osvijestiti na blaži način. Kao što sam naveo, nije cilj punjenje proračuna, već očuvanje života kao najveće društvene vrijednosti.
Dužni smo poduzeti korake i učiniti što više u promjeni loših navika pojedinih vozača, podizanja prometne kulture i zaštiti života sudionika u prometu, a predložene izmjene i dopune ovoga Zakona predstavljaju kvalitetan i odlučan korak naprijed u tom smjeru.
