Dan nakon isprike đakovačko-osječkog nadbiskupa Đure Hranića razgovarali smo sa stanovnicima Sotina koji se slažu samo u jednom - da je isprika došla prekasno. U ovom vukovarskom naselju živi manje od 600 stanovnika koji kažu: "Mi se svi ovdje znamo", no to ne znači da isto gledaju i razmišljaju o slučaju danas pokojnog svećenika Zlatka Rajčevca koji je seksualno zlostavljao Sotinjanku (31) kad je bila dijete u dobi od 9 do 13 godina. Crkva je za ovaj kraj dio života i Rajčevac je dijelio sakramente generacijama ovih stanovnika kojima nikako nije drago što im se mjesto spominje u negativnom kontekstu, piše 24 sata.
"Teško je prosuđivati kad osobno nisam imala takva iskustva. Što se samog slučaja tiče, mislim da je isprika, ako se to uistinu dogodilo, stigla prekasno. Kao majka ne mogu ni pojmiti da je toliko sve to trajalo, jer da meni dijete dođe i samo natukne da ga je svećenik taknuo, ja bih to digla na sve razine i odmah rješavala te mi ne bi dijete više u crkvu kročilo. Poznavala sam osobno pokojnog svećenika i nikad nisam primijetila da je sklon takvim stvarima. Mene je krstio, pričestio, krizmao, vjenčao, krstio mi je dijete, a sestra je ministrirala kod njega. No to što ja nisam imala negativnog iskustva ne znači da i drugi nisu. Teško mi je u to vjerovati i čudno mi je samo zašto je sve to došlo tako kasno na vidjelo, ali nije na meni, ponavljam, da prosuđujem takve stvari. Ako se to dogodilo, trebalo je sve napraviti da svećenik za života odgovara za to i da nadbiskup reagira na vrijeme, a ne da se ispričava sad kad je kasno", kaže Sotinjanka za 24 sata. Svi s kojima smo razgovarali tražili su da ostanu anonimni. Ne žele da sami postanu tema.
"Isprika? Sad? Pa to zapravo ništa ni ne znači kad je svećenik preminuo. Poznavala sam žrtvu kao i mnogi u našemu mjestu. Kao dijete bila sam ministrantica u isto vrijeme kad se sve to događalo, nije se događalo meni i, koliko me sjećanje služi, nisam ništa primjećivala. Djeca jednostavno ni ne idu za time ako se sami ne nađu u toj situaciji. Kako bilo, smatram da isprika za takvo što nije dovoljna", kaže druga mještanka.
Treća, evidentno gospođa u godinama, vrlo suzdržano kaže: "Ne vjerujem vam ja puno pričama. Vjernik sam, idem u crkvu, molim se Bogu i to je sve. Ako je svećenik nešto takvo napravio, njemu na dušu. Ja s njim nisam imala nikakva iskustva jer nemam što imati, idem na misu i pravo kući i to je to".
Nadbiskup Đuro Hranić, nakon što se ispričao žrtvama zlostavljanja svećenika Rajčevca i cjelokupnoj javnosti, predvodio je na Cvjetnicu euharistijsko slavlje u Đakovu poručivši kako je "Isusova spasenjska ljubav veća od svakog našega grijeha."
"I gle, u trenutku Isusove smrti zavjesa se razdvoji na dva dijela, zemlja se protrese, pećine se raspukoše, grobovi otvoriše. Isusovom smrću na križu zauvijek je razderana razdjelnica između Boga i ljudi, događa se preokret ljudske povijesti. Čovjeku je Isusovom smrću zauvijek otvoren pristup Bogu, zemlja je bila potresena, tamo gdje je Bog događa se potres našeg ljudskog bića i započinje novi život", naglasio je Hranić.
Svijet je, dodao je, "s Isusom okrenut naglavačke". Dan ranije javno se ispričao za slučaj Sotin rekavši između ostalog: "Žao mi je što nisam s dovoljno pažnje i suosjećanja slušao njihov krik koji vapi upomoć, kao ni vapaj obitelji i drugih osoba koje su im na razne načine nastojale pomoći".
