Legendarni Ivan Gudelj, nakon 37 godina pobijedio je u životnoj borbi! Bio je jedan od najboljih nogometaša svijeta, bogat, slavan i idol generacija diljem bivše zemlje. Željeli su ga najveći i najbogatiji klubovi Europe, ali u jednom se trenutku, na prepunom Poljudu, srušio na centru i dijagnosticirana mu je bolest o kojoj se tada malo znalo.
Gotovo četiri desetljeća kasnije, Ivan Gudelj je postao jedan od rijetkih koji je pobijedio hepatitis B, a Novoj TV je ispričao nevjerojatnu i inspirativnu priču o svom životu.
Predviđala mu se blistava karijera
Ivanova karijera počela je ostvarenjem dječačkog sna svakog Dalmatinca, odnosno pozivom da zaigra za Hajduk.
“Do petnaeste godine sam dva puta bio u Splitu. Prvi put kad je bila ekskurzija i drugi put kad sam došao u Split s petnaest godina, na Stari plac. Otac me doveo, nisam jeo ni pio dva tri dana, to je bilo nešto nevjerojatno.“, rekao je Gudelj.
Kao jedan od najljepših životnih trenutaka, pamti 1977. godinu kada je zabio svoj prvi pogodak za bijele.
“Utakmica Hajduk-Budućnost u Split, na Starom placu. Rezultat je bio 4:2, ja sam ušao u igru, bio je Vlatko Marković trener i bio je jedanaesterac za Hajduk. Šuro je uzeo loptu, a Jure je, kao kapetan, uzeo Šuri loptu i pokazao na mene. Mali, ti ćeš pucat. Ja sam uzeo loptu i zabio gol. To je nešto predivno bilo.“, izjavio je Gudelj.
Za Hajduk je odigrao još stotine utakmica i postigao gotovo stotinu pogodaka. Bio je prvak Jugoslavije, osvojio Kup maršala Tita, nastupio na Olimpijskim igrama i bio proglašen među jedanaest najboljih igrača Svjetskog prvenstva u Španjolskoj.
“Igrajući nogomet, mislio sam da ću cijeli život igrati. Ja sam živio za taj nogomet, na jedan poseban način. Velika odricanja, neću govoriti stereotipno, rad, znoj, suze, krv i tako dalje.“, izjavio je Gudelj.
Šokantna dijagnoza
A tada mu se život u potpunosti promijenio. Sredinom drugog poluvremena velikog derbija između Hajduka i Crvene Zvezde, koji se igrao na Poljudu 1986. godine, osjetio je oštru bol u mišiću i nemoćno legao na travnjak.
“Ovdje u Starom rodilištu, medicinski tehničar mi je, panika je bila, rekao: „Ivane imaš žuticu“. Ja sam otišao u doktora Branka Grškovića, pokazao mu nalaz, on mi kaže: „Ivane, ne znamo koji je tip hepatitisa. Ovaj tip ili ovaj tip. Od ovog se može ozdravit, ali se može i umrijet.“
Pogrešno liječivši tada još relativno nepoznatu bolest, liječnici su ga pustili da se vrati treninzima, zbog čega je uskoro ponovno završio u bolnici.
“Tada su krenule priče. U smislu da ja nisam obolio od hepatitisa, da je to AIDS, da sam se objesio, ubio… Ljudi su bježali od mene, nisu mi ni ruku davali. Jedan je udario s autom kad me vidio.“, ispričao je Gudelj.
Nakon što se oporavio od inicijalnog šoka, uslijedile su godine intenzivne potrage za lijekom, tijekom kojih je pokušavao sve.
“Sjećam se tri mjeseca planine u Makedoniji, gdje sam bio sa seljacima, koji su mi donosili sirutke, sireve. Bio sam sam, šetao…“
S vremenom je postao i ambasadorom Hrvatskog društva za bolesti jetre, Hepatos i godinama se borio za skidanje stigme s bolesti kako više nitko, ne bi bio izoliran od društva, kao što je on bio.
“Crpim inspiraciju iz ljudi koji su pozitivni. Ono kad sam rekao da su bježali od mene, poslije sam pronašao fantastične ljude. Na ovom svijetu ima fenomenalnih ljudi.“, rekao je Gudelj.
Ozdravljenje nakon četiri desetljeća
Trideset i sedam godina od dijagnoze, dogodilo se ono što se jedino može opisati kao čudo. Ivan je prvi put dobio nalaz koji je pokazao kako je prebolio Hepatitis B.
“Ja bih rekao da mi je Bog dao s puno vjere, obitelji, prijatelja, pozitivne atmosfere, svega onog što je pozitivno, dao mi je i kušnju, jer sam nosio taj teret i nosio bih ga cijeli život. I onda se dogodilo čudo da ja sad svjedočim i govorim da postoje čuda. A apsolutno je to to.“, zaključio je Gudelj.
Ivanova priča, nakon desetljeća borbe, zaista je i zaslužila čudo. O njemu se trenutačno snima i dokumentarni film, a on nastavlja inspirirati te dokazivati kako ništa, kada čovjek zaista želi i vjeruje, nije nemoguće.
