Hrvoje Šalković (49) prošao je 137 zemalja svijeta, doživio stvari o kojima mnogi samo sanjaju, izvodio kojekakve ludosti kao trčanje s bikovima u Pamploni, a u jesen se sprema na posljednje putovanje s kojim planira zatvoriti krug, piše Jutarnji list.
"S 140 država odlazim u ‘mirovinu‘. Čitavo sam ovo ljeto buljio u kartu svijeta, analizirao države u kojima još nisam bio, puno razmišljao o tome koliko se meni zapravo da potaracati sve to do kraja. Jer ima ih još pedesetak. I onda sam skužio da me u životu zanima samo još Namibija, Bocvana i Butan, i to je sve, niti država više.
Tako da za koji tjedan krećem na putovanje u te tri države i time završavam karijeru. Stvarno me više ništa novo ne zanima, nikakve Ekvatorijalne Gvineje ili Burkine Faso, ne da mi se, previše je to gubljenja vremena, love i energije. Neka se time bave klinci koji dolaze, ja sam zadovoljan i ispunjen i nakon toga radim samo ponavljanja onih mjesta na kojima mi je bilo lijepo.
S mojim sinom, naravno", podvlači Šalković, kojem je danas najveće veselje i centar njegova svijeta sin Marat.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Priča kako je on znatiželjni putnik kojem je sjesti u avion i odletjeti na drugi kontinent već sada jednostavno kao da ide tramvajem dvije stanice. A tek ima sedam godina.
"Sve mu je fora i sve ga zanima, već sam ga odveo u afrička sela, da vidi što je pravo siromaštvo, pokazao sam mu i luksuz Dubaija, da vidi i tu stranu, sve mu je super, hoda svijetom širom otvorenih očiju. To mi je bitno", priča ponosni tata.
U prošli ponedjeljak je sina otpratio u novu životnu avanturu - u prvi razred.
Kako dječak živi s mamom Anom Gruicom u Splitu, a tata je u Zagrebu, čeka ih dosta promjena. Prvih sedam godina života mališan je bio jako puno kod tate, išao u vrtić i u Zagrebu i u Splitu, postao dvojezičan.
"Tata mu veže žnjirance i oblači jaknu, mama mu veže špigete i stavlja jaketu na njega. Čovjek leti sam samcat avionom na relaciji Zagreb-Split već godinama, leti vrlo često, i to je njemu normalno, onako kako je meni u njegovim godinama bilo normalno sjesti na tramvaj od Črnomerca do Bana Jelačića.
Sad kreće u školu, sve se mijenja, ali i dalje imamo vikende, praznike, sve će biti ok", kaže Šalković, ponosan na sina koji je prilagodljiv.
"Njega gdje staviš, njemu je dobro. Hvala Bogu da je tako, jer da nije, izludio bi i on i mi."
Bitno mu je da je odnos s njegovom mamom odličan, sve dogovaraju oko viđanja, odgoja, dječje rođendane često slave skupa.
Nedavno su se tata i sin vratili sa Zanzibara. Prije toga su bili u Italiji, u zimu u Dubaiju, a prošle godine na Tenerifima. Tek su počeli skupa putovati, ali Šalković ima brojne planove što s njim mora napraviti.
"Odvest ću ga u bitne države i gradove na svim kontinentima, mora vidjeti Peru i Boliviju, pa neke bitne gradove u Americi, dosta toga po Europi, Filipine, Tajland, Myanmar. Tu je barem 20-30 država koje moramo skupa obići dok ne navrši 16-17 godina, a onda će me vjerojatno otkantati, kako to već u životu bude, jer će mu biti dosadno sa starim.
To je neka moja filozofija, neću mu ostaviti ne znam kakav imetak, nešto stambenih kvadrata u Zagrebu, nešto keša da si pokrene neki svoj biznis i to je od materijalnih stvari to.
Ali što se ostalog tiče, od mene će dobiti da mu pokažem svijet, siromaštvo i bogatstvo, crkvu, manastir, stupu, džamiju i sinagogu, ljude crne, žute, da nauči kakav je svijet i kako se po njemu hoda. Lagan, naravno", govori Šalković.
Kad putuje sa sinom, trudi se sve dobro organizirati i unaprijed uvijek zna gdje će spavati i što će raditi.
"Zna svaki roditelj, dijete nije zafrkancija, dijete kao po špagi mora jesti, spavati, imati rutinu, pa čak i na putovanjima. A što se mene tiče, gdje sam sve na putovanjima spavao, ajme majko, svega je bilo, i džungle u Brazilu, i klupica i pločnika i kolodvora. Najneugodnija je bila jedna klupa u Iranu, jer je bila široka trideset centimetara, cijelu sam noć sanjao da padam", govori nam kroz smijeh.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Sin mu je još premali da mu priča o svojim avanturama."Ali i kad malo poraste, mislim da možda nje pametno, svega je tu bilo... Za mene je putovanje kao klincu bilo jedina opcija. Ma cijeloj je obitelji to u kostima, moji starci su još šezdesetih Spačekom putovali po Europi, spavali u gepeku i takve stvari. Maštao sam o tome da putujem, ali da ću skupiti 137 država, koliko ih sada imam u guzici, to mi nije bilo na kraj pameti.
Više pročitajte ovdje.
