Nakon što je osvojila srebrnu olimpijsku medalju našoj tenisačici Donni Vekić (28) organiziran je doček u Hrvatskoj kući u Parizu. S njom su slavili njezini najbliži - majka Brankica, otac Igor i brat Bruno (25) koji je mnogima zapeo za oko, posebice pripadnicama ljepšeg spola.
Svi zajedno su pozirali za obiteljsku fotografiju, ne skrivajući ponos i sreću zbog povijesnog uspjeha njihove Donne. Zanimljivo je da su svi na neki način povezani sa sportom. Otac se bavio nogometom, mama je bila atletičarka, baka Lidija profesorica tjelesnog odgoja. I Bruno se svojevremeno bavio sportom, no za sebe je odabrao nešto drugačiji put i danas radi kao pilot koji leti kao prvi oficir na komercijalnim letovima tvrtke Air Pannonia, piše Gloria.
"Ponosna sam na Brunin trud i uspjehe, radi se o vrlo zahtjevnom i kompleksnom osposobljavanju, što je on s uspjehom završio", izjavila je svojedobno Donna.
Naša tenisačica upisala se u povijest već samim ulaskom u finale Olimpijskog teniskog turnira kada je postalo jasno da se iz Pariza kući vraća s medaljom, a pitanje je bilo samo hoće li ona biti zlatnog ili srebrnog sjaja. Donna Vekić ipak nije uspjela u okršaju s Kineskinjom Qinwen Zheng koja se kući vraća sa zlatom, dok je Osječanki pripalo srebro. Iako smo se svi nadali kako će se i u ovom meču pokazati kao pobjednica, srebro je itekako veliki uspjeh za Donnu, ali i hrvatski tenis. Naime, ovo je prvo srebro u ženskom tenisu za Hrvatsku na Olimpijskim igrama, a ovaj uspjeh u Francuskoj stiže i nakon odlične igre koju je pokazala na Wimbledonu kada je stigla do polufinala ali ju je zaustavila Jasmine Paolini. Uručivanje medalje bilo je posebno emotivno za sve prisutne, a njezin otac Igor nije mogao suspregnuti suze.
Donna, koja je 28. lipnja proslavila 28. rođendan, tenis je počela trenirati prije 22 godine, a državna juniorska prvakinja postala je 2011. Za hrvatsku je Fed Cup reprezentaciju debitirala u veljači 2012. godine, a svoju prvu WTA titulu osvojila je 2014. u Kuala Lumpuru pobijedivši u finalu tada desetu tenisačicu svijeta Dominiku Cibulkovu.
"Tenis sam počela igrati sa šest godina i tada mi je to bila isključivo zabava, nikako odricanje. Što sam bila starija i kako je tenis uzimao maha, počela sam shvaćati da ne mogu raditi sve što poželim jer to možda nije najbolje za moju karijeru. Odabrala sam taj put, imam postavljene ciljeve i, na kraju krajeva, to je moja velika ljubav, pa se u tom kontekstu ništa ne čini preteško", kazala je Donna 2020. godine u intervjuu za Gloriju Glam i dodala da za nju ne postoji ljepši osjećaj od dobivenog meča ili, još bolje, osvojenog turnira.
