Lijepa vijest za sve ljubitelje zvjezdanog neba i nebeskih objekata - ovih dana imate priliku vidjeti jako rijedak komet na nebu iznad nas. Kad kažemo rijedak, mislimo na podatak da je posljednji put bio vidljiv prije 80 tisuća godina. Da, dobro ste pročitali, vidjeli su ga neandertalci. A sada ga možda ugledamo i mi.
Riječ je o kometu A3 (Tsuchinshan-ATLAS). Otkriven je u siječnju 2023. godine, a ime je dobio po zvjezdarnicama koje su ga prve uočile - bile su to kineska zvjezdarnica Tsuchinshan te južnoafrički ATLAS.
Komet je moguće vidjeti i golim okom, a prilike za to sve je manje.
"Pokušali smo gledati komet u subotu navečer sa zvjezdarnice na Mosoru, ali smetali su nam oblaci. Nemamo puno vremena, sve je dalje od sunca i od nas. Do nedavno je bio bolje vidljiv sa južne polukugle, a sada ga imamo priliku vidjeti s naše sjeverne polukugle. Dobili smo izvještaj da je vidljiv golim okom", kazao nam je astronom Zoran Knez.
Pojasnio nam je sugovornik i kada je najbolje gledati u nebo i u kojem smjeru.
"Treba gledati uvečer, čim sunce zađe, u smjeru jugozapada. Ako se gleda prostim okom, vjerojatno će izgledati kao duguljasti oblačić, no na fotografijama se može vidjeti prilično dug rep", kazao nam je Knez.
Evo zbog čega je zanimljiv znanstvenicima, osim što se rijetko pojavljuje.
"Zanimljiv je znanstvenicima jer je netaknutiji, jer nije izmijenjen sunčevim zračenjima. Prije nekoliko tjedana je bio najbliže suncu i najbliže Zemlji. Da bi ga mogli vidjeti, važno je kako je Zemlja postavljena. S kometima se nikad ne zna, postojala je mogućnost da se rasprši ili da bljesne i bude jako sjajan", kaže nam sugovornik.
Upravo večeras je prilika da ga ugledate na noćnom nebu, čim sunce zađe.
"Večeras je prognoza povoljna. Ako netko želi vidjeti ovaj komet, to može još danas, sutra... uskoro više neće biti smisla jer je sve bljeđi", kaže nam za kraj Zoran Knez.
[Crno]Kometi (prema grč. ϰομήτης: dugokos; zvijezda repatica), su mala svemirska tijela koja se najčešće gibaju vrlo izduženim putanjama, blizu Sunca se zagrijavaju i otpuštaju plinove, ponekad pod utjecajem Sunčeva vjetra dobivaju rep, a ravninu ekliptike mogu presijecati pod bilo kojim kutom. Njihovo je osnovno tijelo jezgra, rahla tvorevina smrznutih tvari, prašine i leda. Oko jezgre razvija se koma (koja zajedno s jezgrom čini glavu kometa), a iz nje rep, koji se može protezati jednu astronomsku jedinicu, piše u Hrvatskoj enciklopediji.[KRAJ]
[Crno]Kometi su vrlo rano zaokupili pozornost promatrača. Njihova se pojava obično smatrala predznakom nesreće. Aristotel je prvi pokušao objasniti njihovo podrijetlo, tvrdeći da su to atmosferske pojave, tj. pare koje su došle u blizinu ognjene sfere i ondje se zapalile, a rep je vjetrom nošeni plamen. Tycho Brahe prvi je, mjereći 1577. paralaksu kometa, ustvrdio da su oni tijela udaljenija od Mjeseca.
Isaac Newton je u djelu Matematički principi filozofije prirode (1687) dokazao da se tijelo pod utjecajem gravitacije mora gibati putanjom u obliku konike i pokazao kako je putanja kometa parabola. Edmond Halley je 1705. komet opažan 1682., poslije nazvan Halleyev komet, povezao s pojavama kometa iz 1531. i 1607. koji su imali jednake putanje i odredio da prosječan period obilaska toga kometa oko Sunca iznosi 76 godina. Halleyev komet je prvi komet koji su izbliza snimale i proučavale svemirske letjelice Giotto, Sakigake, Suisei i Vega (1986).
Ruđer Josip Bošković je metodu određivanja putanje kometa s pomoću maloga broja opažanja (najmanje tri) opisao u djelima: O kometima (1746) i Određivanje putanja kometa s pomoću malo međusobno udaljenih opažanja (1774). Fred Lawrence Whipple je 1950. razvio model kometske jezgre kao »prljave grude snijega«, konglomerata sleđenih plinova i stjenovita materijala. Svemirska letjelica Deep Impact načinila je (2005) krater na površini kometa Tempel 1 kako bi proučila njegovu unutrašnjost. Na površinu kometa Čurjumov-Gerasimenko spustio se (2014) dio svemirske letjelice Rosetta, pojašnjeno je u Hrvatskoj enciklopediji.[KRAJ]
