Priča završava s nama (It ends with us) romantična je drama napravljena prema knjizi po istoimenom nazivu, autorice Colleen Hoover. Glavne uloge u filmu imaju Justin Baldoni (Ryle Kincaid), koji je ujedno i producent filma te Blake Lively (Lily Bloom) koja igra glavnu ulogu. Ova je majka četvero djece za povratnički projekt ambiciozno odabrala temu obiteljskog i partnerskog nasilja, te ga je ujedno i producirala.
Čak onima koji ga i nisu gledali, radnja je poznata.
Traumatizirana, ali odlučna Lily Bloom seli se u Boston nakon smrti svoga oca kako bi ostvarila svoj životni san i započela vlastiti posao. Uskoro upoznaje šarmantnog neurokirurga Rylea Kincaida s kojim dijeli neodoljivu kemiju. Tek nakon što se ludo zaljubi, Lily počinje otkrivati stranu Ryleove osobnosti koja je podsjeća na traumu iz djetinjstva. Da bi stvari bile još teže, u život joj se iznenadno vraća njena prva ljubav, Atlas Corrigan, a Lily će se morati uzdati u samu sebe kako bi donijela prave odluke za svoju budućnost...
Kada je film konačno ugledao svjetlo, unatoč velikim očekivanjima, nije ga uspio opravdati, barem po medijskim i filmskim kritičarima. Naime, kako tvrde, filmska verzija ovog bestselera, nažalost nije uspjela doseći dubinu originalne priče, ostavljajući gledatelje 'praznima' i razočaranima. Filmsku adaptaciju ovog romana okarakterizirali su predvidljivom, pomalo banalnom i sapuničastom.
Nakon što sam i sama pogledala film, nije me ostavio ravnodušnom. Uzimajući u obzir da je samo djelo nastalo stvarnim iskustvom autorice Colleen Hoover, koja u filmu tumači lik Lilyine kćeri Eme, klasične rasprave o tome je li bolja knjiga ili film ostavit ćemo po strani. No, sigurna sam da i ako do sada niste pročitali knjigu, film će vas nagnati da to ipak učinite. Ili će vas barem zanimati što se u nastavku dogodilo...
Šteta je da je jedna ovako važna tema poput nasilja u obitelji ostala u sjeni zbog fokusa javnosti na osobni život glavne glumice. Unatoč kuloarima kako je došlo do razmirica likova na setu što je navodno utjecalo na sam filmski projekt, rekla bih da je poruka koja je srž filma dovoljno snažna.
Psihološki aspekt priče
O psihološkim aspektima ove priče i utjecaju na publiku porazgovarali smo s psihologinjom i psihoterapeutkinjom psihodinamskog pravca, Splićankom Dorom Mitrović.
„Izbor partnera glavnog lika, Lily Bloom, ne može se promatrati izolirano, već ga treba razumjeti u širem kontekstu njezinog života, uključujući odnos s njezinim suprugom, neurokirurgom Ryleom, te život njene obitelji. Kada govorimo o ljubavnim dinamikama, one nikad nisu individualne—potrebno je analizirati par kao cjelinu, a ne samo pojedinca u vezi.
Osobe koje su odrasle u destruktivnoj obitelji, kasnije, u zrelijim godinama, imaju tendenciju za ponavljanjem istih obrazaca ponašanja. Riječ je o nesvjesnoj dinamici koja je puno jača od svjesnih izbora same osobe. Odrasle osobe često ponavljaju one dinamike koje su proživljavali unutar značajnih odnosa u djetinjstvu. Ti obrasci mogu varirati od snažnih oblika poput nasilja do onih jednostavnijih, suptilnijih, dinamika koje promatraču sa strane nisu odmah očite.
Primjerice, ako je dijete doživljavalo oca kao odsutnu figuru, ili pak osjećaj da roditelji međusobno ne komuniciraju ili ne percipiraju ljubav u roditeljskom odnosu. Ovakvi osjećaji ne moraju biti nužno istiniti, ali dijete ih tako doživljava. Tako doživljene obiteljske dinamike u djetinjstvu mogu uvelike utjecati na izbor intimnog partnera ili druge odnose u odrasloj dobi“, pojašnjava Mitrović.
Kako izloženost obiteljskom nasilju utječe na odabir partnera?
Psihologinja je objasnila kako izloženost obiteljskom nasilju utječe na odabir partnera.
„U filmu "Priča završava s nama", nasilje u obitelji igra ključnu ulogu. Glavna junakinja, poput mnogih žena u stvarnom životu, nesvjesno bira nasilnog partnera zbog sličnog okruženja u kojem je odrastala. Prva scena u kojoj Ryle agresivno gura stolicu može se protumačiti kao impulzivna reakcija koja sugerira nemogućnost kontrole bijesa. Iako je izražavanje ljutnje zdravo, način na koji to činimo mnogo govori o našoj ličnosti.
Bilo bi za očekivati da osoba poput Lily bude osjetljiva na takvo ponašanje čim u prvoj sceni susretne agresivnog Ryle. Ali, nažalost to ne funkcionira tako upravo zato što nije na svjesnoj razini“, navodi naša sugovornica te ističe da u ovakvim situacijama odnos para napadača i žrtve nisu rijetkost.
„Dinamika koja objašnjava nesretne izbore agresivnih partnera je vizija ljubavi i partnerskog odnosa koji je bolan, dominirajući ili štetan. S obzirom da su proživljavali takvu intenzivnu dinamiku kroz roditeljski odnos, često se takav oblik 'teške' ljubavi čini jedinim izborom. Čak i ako su osobe svjesne disfunkcionalnih odnosa, kao što je recimo Lily bila svjesna odnosa svojih roditelja, često, nesvjesno ipak naprave iste nesretne izbore“, pojasnila je Dora.
Lily nesvjesno bira destruktivnog partnera, ali….
Naša sugovornica nam je analizirala glavni ženski lik filmu.
„Film vjerno prikazuje dinamiku odnosa između nasilnika i žrtve. U slučaju Lily, njezin otac je bio nasilnik, a majka žrtva. Kao kći jedinica, Lily se identificirala s majkom, i poput nje, utjelovila ulogu žrtve u vlastitom životu, međutim, ima slučajeva i kada se djeca identificiraju s nasilnikom pa tako često možemo svjedočiti dječacima teškog agresivnog ponašanja koje su naučili u obitelji.
Ovdje je ključno napomenuti da Lily nije svjesno odabrala lošeg partnera. Lily je Rylea naučila što znači intimna veza, nije htjela avanturu za jednu noć, izbirljiva je i kritična. I upravo to dokazuje nesvjesne odabire nasilnog partnera“, objašnjava psihologinja.
Odnos Atlasa i Lily – primjer pozitivnog ishoda obiteljski nedaća
Atlas, njen dečko iz djetinjstva s još težom obiteljskom situacijom, koji joj se nakon mnogo godina opet vraća u život, također ima snažnu ulogu u ovoj priči.
„Atlas je imao sličnu situaciju, premda koliko god je njegov život prikazan kao težak, njegova nesreća je ujedno bila i sreća s obzirom na to da se uspio maknuti iz tog obiteljskog konteksta i disfunkcionalne obiteljske klime.
Upravo zbog svoje situacije, Atlas je visoko senzibilan na elemente nasilja što je vidljivo u scenama u kojima kroz život podupire i brani Lily. Njihov odnos je primjer prijateljske, a kasnije i ljubavne veze koji može jako pozitivno utjecati na drugu osobu.
Lily je Atlasa spasila od suicida i teških životnih izbora, a on nju spašava podržavajući je da ne napravi izbore koje je napravila njena majka. Ovakvi pozitivni primjeri odnosa mogu imati zaštitničku funkciju u životu pojedinca te mogu imati terapeutski učinak na način da pomognu osobni rast i razvoj“, dodaje psihologinja.
Lilyin suprug Ryle prikazan je kao traumatizirani nasilnik, a na oko šarmantni neurokirurg. Dora kazuje kako njegov izbor profesije nije slučajan.
„Ryle - On je vrlo vjerojatno bio akumulator ljutnje cijele obitelji“
„Glavni muški lik je proživio ekstremnu traumu u djetinjstvu o kojoj ne može pričati što je dokaz da se radi o aspektu koji nije integriran u ličnost. Riječ je o velikim traumama koje mogu imati različite efekte s obzirom na strukturu ličnosti. On je vrlo vjerojatno bio akumulator ljutnje cijele obitelji, nakon nesretne smrti brata (roditelja koji su izgubili sina, sestre koja je izgubila brata, a i vlastite ljutnje i osjećaja grižnje savjesti) što glavnog lika čini visoko destruktivnom osobom.
Sam izbor njegove profesije neurokirurga, povezan je sa smrću njegova brata, što vidimo u prvoj sceni kada govori da je dječak upucan u glavu što ga kompletno izbacuje iz takta te gubi kontrolu jer ni u ovom slučaju nije uspio spasiti život mladog pacijenta. Izbor tako kompleksne profesije vrlo vjerojatno je motiviran željom za ispravljanjem tragedije za koju se smatra uzrokom pokušavajući spasiti tuđe živote.
Lily je kako u životu Atlasa, imala i pozitivan utjecaj na Rylea na način da se uspio otvoriti i povezati, odnosno ostvariti intimnu vezu. No, njegove traume i mračne tajne su nešto što ga prati stoga je nesvjesno dominiran impulzivnim reakcijama.
Traume koje nisu elaborirane, prije ili kasnije počnu utjecati na život pojedinca emotivno i psihički te ih nažalost nije moguće zaboraviti. Čak i kada imamo primjere osoba koje se ne sjećaju traumatičnih događaja na svjesnoj razini, one se održavaju negativno na život pojedinca i osoba prije ili kasnije potraži pomoć “, govori nam Mitrović.
Prekidanje obrazaca nasilnog ponašanja – snažna poruka
Na kraju psihologinja nam komentira kako je naziv filma veoma snažna poruka.
„'Sve završava s nama' - poruka je koju glavna glumica govori svojoj kćeri da je to trenutak u kojem ona radi životni izbor s kojim prekida obrazac nasilnog obiteljskog ponašanja.
Da nije bila dovoljno hrabra napraviti taj životni korak, vrlo vjerojatno bi se obrazac nasilja ponovio. Odnosno, njena kćer bi se potencijalno našla u istim obiteljskim dinamikama jer se one prenose čak transgeneracijski.
Iako u filmu nijedan lik ne potraži stručnu pomoć, mislim da je jako bitno istaknuti kako je u ovim situacijama jako potrebna. No, ipak smatram da film jasno prikazuje kakav korak žena mora napraviti da bi prekinula nesretne životne obiteljske dinamike. Ako ima sreće da u blizini ima kvalitetne odnose kao što su imali Lily i Atlas ˙(jedno drugoga), ishod može biti pozitivan, ali ako nema osobne i socijalne resurse dovoljne za takav korak, trebala bi potražiti stručnu pomoć“, zaključuje Dora Mitrović.
