Međunarodni nogometni turnir za djecu, 7. Dalmatinko cup završio je ovoga vikenda spektakularnim finalnim danom u Trogiru. Roditelji i posjetitelji četiri dana mogli su uživati u lijepim potezima i golovima, i to u muškoj i ženskoj kategoriji. Više o organizaciji i dojmovima kazao nam je Domagoj Bojčić, organizator Dalmatinko cupa.
Jesu li se slegli dojmovi nakon turnira?
Kada se nakon nekoliko dana osvrnemo na sve što smo napravili, jedino što osim ogromnog umora osjećamo jest ponos i zadovoljstvo. Imali smo više od tri tisuće sportaša, gotovo 500 trenera i osoba u pratnji. Iz drugih gradova u Hrvatskoj i iz inozemstva smo imali gotovo 2.500 roditelja i rodbine sportaša i dali smo sve od sebe da svi budu zadovoljni.
Kakve su reakcije klubova?
Recenzije koje smo dobili od klubova vezano za kvalitetu turnira i sadržaj turnira su odlične, a nadam se isto tako da većina naših ljudi zna koliko je teško organizirati ovako veliki turnir u 4 grada i s 400 utakmica. Dalmatinko je odlična sportska i turistička priča iz Hrvatske, ostvareno je preko 15.000 noćenja, restorani i ugostiteljski objekti su bili puni i napravili smo velike stvari za naše klubove i turizam.
Je li natjecateljski dio bio zanimljiv kao prethodnih godina?
Natjecanje je bilo najjače do sada, imali smo vrhunsku kvalitetu ekipa na turniru, a završnica u Trogiru je, kao što smo i najavili, bila spektakl. Video zid, TV studio, veliki broj uzvanika, dodjela nagrada i u konačnici, pobjednici zadnje utakmice turnira su dobili nagradu iznenađenja, a to je 7 dana besplatnog boravka u Dubaiju za cijelu ekipu i trenere. Ukratko, dali smo sve od sebe da Dalmatinko bude fantastičan u svim svojim segmentima.
Koliko je organizacijski zahtjevno bilo organizirati ovako velik turnir?
Iznimno teško, obišao sam mnogi turnira u Hrvatskoj i inozemstvu, ljudi koji rade turnire za 20 ekipa kažu da su se užasno potrošili i da je jako teško udovoljiti svima. Sada to pomnožite s 10, koliko je Dalmatinko masovniji od takvih turnira i neće biti teško zaključiti koliki je napor i energija potrebna da se postigne to što mi radimo. Imali smo 6 igrališta na kojima se igralo, na svakom od tih igrališta je najmanje 20 ljudi u organizaciji, gosti su nam bili smješteni u 32 objekta na potezu od Podstrane do Segeta, na dnevnoj bazi se koristilo oko 15 naših autobusa, imali smo 30 ljudi u produkciji turnira i sve to kako bi svi bili zadovoljni.
Ove godine uvjeti za igru bili su teži nego prošlih godina?
Svjedoci smo da nikada u novijoj povijesti nismo imali topliji lipanj, potrošili smo 15.000 boca vode koju smo besplatno davali sudionicima, oprema na terene je dostavljena s 10 velikih kamiona, a to su sve stvari koje se ne vide, ili u našem slučaju ne žele vidjeti. Godinama govorimo kako radimo u nemogućim uvjetima, apeliramo da ako želimo imati velike sportske manifestacije moramo imati bolju infrastrukturu, da je nužno imati i nove hotele s većim kapacitetima koji su prilagođeni sportašima, da mora postojati puno veća sinergija s javnim službama, jer u konačnici, korist od ovakvih projekata ima čitava zajednica.
Kako su djeca iz ratom zahvaćene Ukrajine te dalekih Kazakhstana i Uzbekistana doživjela turnir, kupanje i druženje?
Osobno sam dobio zahvale od Shakhtara za sve što smo za njih uradili i radimo, njima je ovo bio događaj koji je djecu odmaknuo od crnih misli, njihova rodbina i najbliži su gledali utakmice sa svih strana Europe, a u ovim sumornim vremenima koje im je donio rat, Dalmatinko je svjetlo i nada. Dalje ne trebam ništa reći, a kada pogledate njihove objave i društvene mreže, sve vam bude jasno. Djeca iz Kazahstana i Uzbekistana su prvi put u životu bili na moru, igrali su na turniru čija kvaliteta imponira, bili su na izletima, gledali su uživo utakmicu Hrvatska – Francuska, jednostavno uživali su u svakom danu boravka ovdje. Dobio sam dopis kazahstanskog Veleposlanika u RH koji se zahvaljuje na svemu i naglašava kolika je važnost Dalmatinka za bilateralne odnose RH i Kazahstana. Na završnicu su nam došli predsjednik nogometnog saveza Kazahstana i glavni tajnik njihovog Saveza, imali su druženje sa 150 djece iz 4 njihova kluba, a djeca su bila smještena u hotelu s djecom iz još 11 država, kupali se u bazenu i u moru, zajedno jeli, družili se i ukratko, njihovoj sreći nije bilo kraja.
Kako ocjenjujete kvalitetu nogometa na turniru koje su prikazale škole nogometa?
Kvaliteta turnira u tom segmentu raste iz godine u godinu, a posebno nam je drago da naše škole nogometa rastu, da su sve bolje i da ovakvi turniri daju poticaj za daljnji razvoj. Sjajno je kada imate na turniru finale GOŠK-Dinamo, da u završnice ulaze Jadran, Split, Maksimir, Solin, Zadar i drugi naši klubovi i škole nogometa, to je zalog za sjajnu budućnost našeg nogometa. Strani klubovi, koji imaju uvjete za rad koje mi samo možemo sanjati se čude koliko je talentirane djece na ovom geografski malom području, ali naglašavam kako talent nije dovoljan, nama treba mnogo bolja sportska infrastruktura kako bi taj talent u potpunosti došao do izražaja. Ako sagledamo ukupnu kvalitetu ekipa koje su sudjelovale na turniru, bez imalo lažne skromnosti možemo reći da imamo europsku kvalitetu.
Na kraju je jedan incident zasjenio turnir, koji je vaš komentar oko cijelog događaja?
Nikada jedan izolirani incident koji se dogodio izvan stadiona, na javnoj površini, ne može zasjeniti sve dobro i lijepo što se na Dalmatinko cupu događalo. Naš slogan je Više od nogometa i Dalmatinko promovira toleranciju, jednakost i fair play. Svaki oblik nasilja, bilo verbalnog ili fizičkog, osuđujemo i u startu se od takvih devijacija ograđujemo. Isto tako, voljeli bismo da se piše i naglašava kako su roditelji djece iz Hajduka i Dinama sjedili jedni do drugih na tribinama, navijali za svoju djecu, kako su djeca iz FK Vojvodina šetala po Trogiru u svojim dresovima bez da ih netko krivo pogleda, da smo imali djecu različitih vjeroispovijesti koji su se družili i igrali nogomet. To su naše poruke, to je ono afirmativno što treba naglašavati. Naši gosti su bila i djeca iz potresom srušenih Petrinje i Siska, djeca iz Ukrajine koji su sada izbjeglice i silom prilika žive u hotelu Zagreb u Splitu, a ovo naglašavam kako bi svi skupa trebali malo bolje sagledati situaciju, smirili tenzije i kako nam ne trebaju tragedije ili elementarne nepogode da budemo bolji jedni prema drugima.
Koje planove imate za sljedeću godinu?
Svakako ćemo dodatno pojačati kvalitetu turnira u najstarijim kategorijama, nadamo se korištenju barem još 2 igrališta s reflektorima i nadamo se dolasku klubova iz još većeg broja država. Imamo u planu i još neke novosti koje do sada na našim prostorima nisu viđene, ali neka to ostane barem za sada na razini informacije. Podigli smo ljestvicu jako visoko, pobjednike nagrađujemo posebnim nagradama, standard koji smo postavili je izniman, ali traži velika ulaganja i odricanja.
Poruka za kraj?
Djeca su najvažnija, pitajte djecu što žele, kako se osjećaju i kako je njima, sve će vam reći. Oni su naša budućnost, pustite ih da rastu i uživaju u nogometu, druženju, da budu bolji ljudi. Njima je ovo radost, nitko im to ne smije oduzimati velikim ambicijama i niskim strastima. Hvala svima koji nam daju podršku na tome putu i zahvaljujemo svima koji su pomogli da Dalmatinko cup bude Više od nogometa.
