Sudionici 7. Balkan Rallyja koji su 1. rujna krenuli iz Splita na desetodnevni put kroz devet država na Balkanu, 10. rujna su stigli natrag u Split.

Zadnja dva dana putovanja vozači su proveli na putu iz Crne Gore, kroz Bosnu i Hercegovinu, pa natrag u Hrvatsku. Po povratku u Split, zapalili su svijeću na grobu preminulog prijatelja Željka Vidakovića Vide.

– Nakon duge i neprespavane noći u Budvi, pozdravili smo se sa sudionicima koji se isključuju iz rallya i nas 13 je nastavilo prema Sarajevu. Josipu Dujmoviću su se potrošile zadnje disk pločice, pa je ranije ustao da ih promijeni i priključio nam se u Kotoru. Od Kotora nas pere kiša, a od Plužina suši vjetar. Prolazimo kroz predivan kanjoj rijeke Pive ali ima jako mnogo odrona, pa oprezno vozimo. Stajemo na branu da napravimo par fotografija dok ne pada kiša. Ta brana je bila najviša u svijetu 1976. godine kad je napravljena. Visoka je 220 metara. Ubrzo dolazimo na granični prelaz Šćepan Polje, ali tu smo zamalo ostali bez Berislava Badurine koji je radio fotoshoot na graničnom prijelazu, pa su ga zamalo kaznili, ali se uspio izvući.- prepričava organizator rallyja, Željan Rakela.

Nakon prijelaza granice u Bosnu i Hercegovinu, napuštaju ih još tri sudionika, a preostalih deset vozača kreće dalje za Sarajevo.

– Nastavljamo prema Sarajevu nas 10, jer su se Mihovil, Nenad Šponja i Neven Čorić odvojili i krenuli kućama, kako su i planirali. Stižemo u hotel oko 18 sati, a nakon večere smo uzeli taksi i napravili đir po Baščaršiji, pojeli malo bosanskih kolača i popili par pića prije spavanja. Naišli smo i na legendarnog splitskog vaterpolista Milivoja Bebića, koji na je prepoznao u slastičarnici.- kaže Rakela.

Deveti dan putovanja su odvozili 285 kilometara, a deseti dan su se oprostili s još dva vozača i krenui natrag za Split.

– Ujutro smo se u 10 sati pozdravili s Borism Budinjašom i Igorom koji su krenuli iz Sarajeva za Zagreb i Daruvar. Ostatak ekipe, nas osam, krenulo je prema Splitu. Lipo se vozimo uz sunčane predjele i ubrzo stižemo do Jablanice. Napravimo pauzu i isoristimo vrijeme za fotografiranje pokraj lokomotive i topa koji su korištenu u filmu “Bitka na Neretvi”. Nakon pauze i pizze opraštamo se od Berislava Badurine i Borka Komesara koji kreću za Šibenik i Pag, a mi ostali odlazimo do restorana na janjetinu.- kaže Rakela.

Simpatična ekipa se svidjela konobarici restorana, koja im je poslužila samo najbolje dijelove nadaleko poznate jablaničke janjetine.

– Objasnio sam konobarici da vozimo rally i zamolio je da nam da što vise papričnjaka. Mislio sam da će nam donijeti 2,3 komada, međutim dobili smo ih pun oval. Taman kad smo sve pojeli i popili kad zvoni mi telefon zovoni Borko da je pored Blidinskog jezera ostao u kvaru otišla mu je baterija. Odmah smo se digli sa stola, otišli na bezinsku, kupili kablove i krenuli prema njemu. Na putu do njega smo imali 10 kilometara makadama,, našem Josipu Dujmoviću je to bilo prvo iskustvo vožnje po takvoj cesti i odlično je odvozio. Dolazimo do Borka i Tonko Bodrožić ( Adolf Adolf ) mu je spojio struju sa svog motore, te smo krenuli dalje prema granici. Borko je ponovno stao na granici jer čim smanji okretaje, motor se gasi. Opet ga palimo preko kabela i gas prema Splitu, međutim ponovno se ugasio u Sinju. Borko je pozvao svoje kumove i prijatelje iz Šibenika, koji su stigli u Sinj i on je po najvećoj kiši s još tri puta paljenjem preko kabela napokon uspio stići u Šibenik. Iz Sinja, Dujmović, Goran, Filipin i ja smo krenuli na Lovrinac i zapalili svijeću na grob naseg Željka Vidakovića Vide. – prepričava Rakela. Zadnji dan rallyja, vozači su prešli 240 kilometara.

PREGLED PUTOVANJA

Prvi dan rallyja, 1. rujna- Hrvatska i Slovenija

Drugi dan, 2. rujna – Slovenija

Treći dan, 3. rujna – Srbija

Četvrti dan, 4. rujna – Rumunjska

Peti dan, 5. rujna – Rumunjska (Transalpina i Transfagarashan)

Šesti dan, 6. rujna – Srbija

Sedmi dan, 7. rujna – Makedonija

Osmi dan, 8. rujna – Makedonija, Albanija i Crna Gora