„Odrasla sam u malom mjestu u okolici Splita gdje se tradicija i običaji poštuju, pa tako i ona vezana uz vjenčanja.
Kao i većina cura, dok sam bila mala, zamišljala sam taj veliki dan, sebe u bijeloj vjenčanici i naravno kako me otac vodi do oltara.
I sada konačno kada se djevojački san počeo ostvarivati doživjela sam hladan tuš. Dok smo budući suprug i ja pohađali zaručnički tečaj, rečeno nam je kako mladenku otac ne predaje budućem mužu, već zajedno, jednaki pred Bogom hodaju do oltara“, priča nam čitateljica Helena (puni podaci poznati redakciji).
Nakon ove informacije, Helena se obratila svom župniku koji će je vjenčati.
„Kako sam nedavno bila na vjenčanjima gdje je otac vodio mladu do oltara, nisam niti pomislila da će u mom slučaju to biti zabranjeno. Moj župnik mi je također rekao da on ne dozvoljava da mlada dođe u pratnji oca jer kako mi je objasnio, to su poganski običaji, supružnici trebaju u crkvu ući zajedno kao ravnopravni“, objašnjava nam naša čitateljica, no i dalje vidno razočarana.
„Jasno mi je što svećenik želi reći, ali moja želja je da me otac dovede do budućeg muža jer na to gledam kao na tradicionalni običaj, kojeg su i moje sestre imale. Zašto se to sad mijenja?“, pita se Helena.
Kod crkvenih vjenčanja običaj je da mladenku predaje otac, vodi je do oltara, gdje je poljupcem pozdravi i preda. U slučaju kada mlada nema oca, tada tu ulogu predaje preuzima neki drugi muškarac iz obitelji.
Zašto se ovaj običaj promijenio?
Zašto se ovaj običaj mijenja, odnosno zašto neki svećenici to dozvoljavaju, a neki isključivo zabranjuju i traže da mladenci skupa dođu do oltara upitali smo don Milana Ivančevića.
„Obrednik predviđa da, prema običaju, roditelji prate mladence do oltara zajedno sa svjedocima, Dakle, roditelji, a ne samo otac.
Ovo da otac vodi kćer, ili da majka mladoženje čeka s njime (ima negdje i to), uzeto je iz filmova i vuče na predstavu. S obzirom da je vjenčanje obred u crkvi predviđa se neki oblik ulazne procesije, a ne predstavljanje vjenčanice, niti primopredaja mladenke“, navodi don Milan.
Da bi se to izbjeglo, vjerojatno zbog toga neki svećenici to zabranjuju, smatra naš sugovornik. No, ipak nam kazuje kako on poštuje želje mladenaca.
„S obzirom da je ovo ipak svečani trenutak za ljude nije ih lijepo tada razočarati pa da nose gorčinu umjesto slavljeničkog sklada i ljepote. Ja bih im pustio kako žele.
Dobro je prije vjenčanja sve to dogovoriti i pokušat otvoriti oči za vjerničku istinu upućenosti u nebo. I vjenčanje je jedan od tih detalja koji snažno govore o tome - od ovog trenutka mladenci se brakom upućuju prema nebeskoj stvarnosti pa što god da ih čeka u ovoj zemaljskoj. U tom slučaju nije ni važno tko koga vodi već je važno da se tamo nađemo svi“, zaključuje don Milan Ivančević
A o ovom običaju Splićani su podijeljeni s mišljenjima.
„Čista amerikanizacija, ulazimo zajedno, tu nitko nikoga ne predaje“, kratko će Ante.
S njim se slaže i djevojka Iris.
„Ako nas Bog spaja u jedno, onda i trebamo u crkvu doći zajedno, mlada nije ničije vlasništvo pa da je otac treba predati drugom vlasnik“, slikovito će mlada Splićanka.
Hanin san je pak potpuno drugačiji.
„Šta ja znam, nekako mi je lijepo da to učini otac, lijep mi je taj običaj, a znam da taj dan nitko ne bi bio ponosniji od njega i ne želim mu to uskratiti“, komentira nam.
U anketi vas pitamo jeste li za ili protiv ovog običaja.
Svadbeni crkveni običaji
Prvi poljubac supružnika je često vrlo romantičan trenutak kojim se da svojevrsni „pečat“ čitavoj ceremoniji, međutim, prilikom istog važi pravilo kako bi to trebao biti kratak i jednostavan poljubac kao potvrda čina ženidbe, on mora biti primjeren s obzirom na to da se odvija u crkvi.
Raspored sjedenja u crkvi je također određen, u prvih nekoliko klupa smještena je najuža obitelj, ali na jednoj strani sjede mladenkina obitelj a na drugoj mladoženjina.
Običaj bacanja riža i/ili ružinih latica na izlasku supružnika iz crkve se ponavlja već dugi niz godina, a vjeruje se da je simbolika riže zapravo plodnost. Mlađe generacije više su se okrenule bacanju latica zbog čestih osuda kako je riža hrana i kako se hrana ispred crkve ne smije bacati.
Nakon sklapanja braka svatovi odlaze na zabavu u sklopu koje se pojavljuje i običaj rezanja torte, naime, mladenci zajedno režu prvi komad torte i međusobno se hrane.
Nadalje, na zabavi mladenka baca buket, što izaziva euforiju među svim mlađim, neudatim pripadnicama zabave, jer se i u Dalmaciji njeguje mit kako će djevojka koja uhvati buket prva postati mlada. A zadatak mladoženje na zabavi je skidanje podvezice s bedra žene, koju baca neoženjenim muškarcima.
I dok su se navedeni običaji većinom zadržali diljem Zagore, u gradu je nešto drugačije. Moderan stil života uvukao se u sve aspekte naših života, pa tako i vjenčanja nisu izostavljena. Starije generacije još uvijek smatraju kako tradiciju treba njegovati, dok su mladi sve više popularizirali vjenčanja te će možda za buduće generacije stvoriti neke nove običaje.
