Tko bi rekao da ćemo na Svjetskom prvenstvu u rukometu strepiti od Angole? Zemlje koja na Afričkom tlu može biti jedino iza Tunisa, Alžira i Egipta. Nekad zablistaju na Kupu nacija ili Kontinentalnom prvenstvu, ali baš kao i sve neeuropske zemlje ne predstavljaju opasnost u rukometnom svijetu. Imali su prilike tri puta sudjelovati na Svjetskom prvenstvu ali to nije prošlo zapaženo. Imaju jednu pobjedu, protiv Kanade i ovo im je četvrti nastup na smotri najboljih.
Hrvatska je loš početak imala na Svjetskom prvenstvu u Portugalu 2003. kada smo ipak na kraju osvojili zlato pobijedivši u finalu Njemačku. U prvom smo kolu izgubili od Argentine, a onda zatim sve pomeli do kraja. Izbornik je i tada bio Lino Červar koji je u reprezentaciju pozvao mladog Lackovića starog samo 22 godine, gurao Vorija, te svijetu u narodu predstavio Ivana Balića, jednog od najboljih rukometaša svijeta svih vremena.
E pa, ponovio se Portugal!
I malo bolji poznavatelji rukometa utakmicu protiv Japana označili su kao taktičku pogrešku forsiranja obrane 5-1, te aljkav pristup naših igrača – “lako ćemo” ! Nije bilo lako, niti će biti do kraja odraditi turnir igrajući s bilo kojom reprezentacijom. Ali mislim ovako, na Angoli ćemo se isprazniti, dobro je izbušiti i napuniti momčad samopouzdanjem prije Katara. Katar ćemo pobijediti. Loša vijest što je otpao Cindrić do kraja turnira, to je veliki nedostatak, ali ozljede nas ne štede ni prije, a evo niti poslije.
Kako Hrvatska rukometna reprezentacija cilja na pobjedničko postolje, na prvo mjesto konkretno, u skladu sa željama i mogućnostima valja ući u svaku utakmicu, u svaki dvoboj na terenu jako, do kraja. Umjesto ozlješđenog Cindrića igrati će Kević, a Červar je napravio još jednu rošadu, umjesto Šipića u vatru ide Halil Jaganjac.
Za DalmacijaDanas nastupe Hrvatske reprezentacije komentirat će bivši reprezentativac Goran Jerković.
