Nije tajna da je kantautor Đorđe Balašević (68) mnoge stihove posvetio svojoj supruzi Oliveri Savić Balašević (61), ženi s kojom je u braku proveo 40 godina, a upoznali su se krajem sedamdesetih. Olivera je u to vrijeme bila studentica, a Đorđe je iza sebe već imao dva albuma s grupama "Žetva" i "Rani mraz". Fatalan susret dogodio se 1979. na novosadskoj plaži Štrand, piše Gloria.
- Imala je perfidan plan da me zamoli da idem s njom u vodu, a ako odbijem, da mi uvali da joj čuvam šnale. Kako nisam pošao, dala mi je da joj čuvam sitnice, zbog čega sam morao sjediti u pijesku i čekati da ona ispliva, a samim time da odgledam i cijelu njenu predstavu: ulazak u vodu i druge poglede koji su je pratili. Zvali su je stjuardesa jer je izgledala kao da je izašla iz reklame za nekog avioprijevoznika. Skočila je u vodu i napravila salto nakon kojeg nijedan normalan hetero muškarac ne bi ostao indiferentan, pa ni ja, koji nisam bio normalan, ali jesam hetero. Bio je to trenutak u kojem sam već prelomio i sve shvatio - rekao je Đorđe. U to je vrijeme, kazao je sam pjevač, bio razmaženi dečko koji je vozio auto, potjecao iz dobrostojeće obitelji, imao roditelje koji su otišli raditi u inozemstvo, a njega s osamnaest godina i popularnog ostavili samog kod kuće.
Olivera je, pak, u tom trenutku bila siromašna studentica iz studentskog doma, reprezentativka u gimnastici. Prije studija živjela je s majkom u Zrenjaninu. U Novom Sadu, u koji je stigla s malom stipendijom, jedva je preživljavala. Trebala je otići na Olimpijske igre 1980. godine u Moskvi, no ostala je trudna. Đorđu je potpuno pomutila razum pa joj je već tada počeo pisati pjesme. Tako je nastala pjesma "Provincijalka" u kojoj Đorđe opisuje kako se zaljubio u djevojku iz Zrenjanina stihovima ''Rekli su mi da je došla iz provincije, strpavši u kofer snove i ambicije...''
- Ja znam da sam za stolom u studentskoj sobi čitala bilješke s predavanja, spremala ispit i gledala često kroz prozor čekajući kada će se pojaviti. Tada mobilnih telefona nije bilo, pa je Đole zviždao pod prozorom. Taj zvižduk i danas koristi kad negdje zalutamo u nekom gradu ili shopping centru. Kada bih čula njegov zvižduk, brzinom svjetlosti bi strčala kroz hodnik da ga vidim, tako da je ta pjesma 'Provincijalka' to na vrlo lijep način ispričala - ispričala je svojedobno Olivera.
Od prvog susreta nisu bili odvojeni dulje od dva dana, osim kad bi on imao koncerte daleko od grada u kojem su živjeli. Upravo ga je i kratka razdvojenost navela na to da zaprosi Oliveru. Naime, otputovao je na nekoliko dana u Pulu i shvatio koliko mu nedostaje. Nazvao je Oliveru na telefon u jedan u noći, iza njega su svirali tamburaši, a kada se javila, on je pitao: 'Vidi, bi li se ti udala za mene?' Umjesto odgovora dobio je osmijeh.
U prosincu 1980. rodila im se prva kćerka Jovana i to u Budimpešti jer je u Novom Sadu vladao meningitis. Vjenčali su se u svibnju iduće godine, kada se Đorđe vratio iz vojske i to vrlo neformalno - navodno je pjevač na svadbi bio u trapericama i prsluku. Osim Jovane, ovaj par još ima kći Jelenu i sina Aleksa. Dobili su i unuke, njihova kćerka Jovana i zet Aleksandar Jovanović imaju dvije kćerke.
Osim što joj je posvetio nekoliko pjesama, o svojoj supruzi u javnosti Balašević je uvijek govorio s puno nježnosti, a 2001. objavio je album 'Dnevnik starog momka' posvećen Oliveri. Ona se, pak, tijekom njegove dugogodišnje karijere nije previše eksponirala u javnosti, sve do konca 2019. kada se priključila društvenim mrežama i izdala roman 'Planeta dvorište'. 2007. pisalo se o bračnom krahu, ali o problemima nikada nisu javno govorili, a brak je opstao, piše Gloria.
- Putem kojim sam išao nikada se ne ide. Samo sam imao puno sreće što sam na tom putu našao svog anđela koji usput i izgleda kao anđeo - govorio je novosadski pjevač. Preminuo je danas u 68. godini, tri mjeseca prije 68. rođendana, a prije odlaska na odjel intenzivne njege u bolnici, kažu svjedoci, tražio je samo jedno - da čuje svoju Olju!
Iza sebe ostavio je brojne stihove. Najemotivnije sada zvuče oni iz pjesme 'Kad odem' koji kao da su pisani Oliveri kada kucne zadnji čas:
''Kad odem, kad u prozor staviš prvu hrizantemu, i kad popucaju divlji kesteni, ne pali uzalud fenjer na tremu, kad me otmu magle jedne jeseni - Hej, budi jaka ti, najlakše je plakati. To nam samo Gospod svira Jesenju sonatu.''
