Odluku da se od sutra u školu vraćaju svi osnovnoškolci s velikim su olakšanjem dočekali učenici u Slivnu pokraj Zagvozda. Nastava na daljinu za njih je bila teška muka. Kilometrima su se vozili u potrazi za snažnijom internetskom vezom da bi učiteljicama poslali zadaće. Pitaju se - zar nemamo pravo na jednako obrazovanje dostupno svima?
Petar i Gabrijel satima su se mučili i trudili "uloviti" signal ne bi li poslali učiteljicama zadaće. U jednom trenutku vidjeli smo i suze, toliko su bili očajni. I tako je, kažu, svaki dan.
Malo dalje susreli smo Ivanu i Žanu. I one zadaće šalju svakako.
- Moram ići 2-3 kilometara, nekada me braća odvezu autom na vrh brda, kaže Žana, donosi HRT.
- Jako se teško prati nastava, signala skoro da i nema. Ima po brdima, bliže Biokovu, pa idem tamo, čak i po mraku, kaže Ivana.
Sramota je to, kažu roditelji. S pravom su ljuti. Pitaju se je li ovo obrazovanje u 21. stoljeću. Ovo je kraj iz kojeg su se mnogi iselili. Oni su odlučili ostati.
Ravnatelj je očajan. Pisao je svima, od Ministarstva, županije do teleoperatera.
- Učenici nemaju iste uvjete kao i drugi učenici u Hrvatskoj. Roditelji, nastavnici i djeca nastoje izvući najbolje, kaže Tonči Vuksan, ravnatelj OŠ Zagvozd.
Dok se netko ne smiluje i ispuni obećanje kako će jednog dana biti bolji signal, ovi će roditelji dobivati i dalje najnormalnije račune za internet, mobitele. Malo je bolja situacija u školi. Ali samo malo bolja, jer donedavno, zamislite ovo, informatiku su imali u zbornici.
