Jedan od najfotogeničnijih motiva Cetinske krajine je svakako izvor Cetine, preciznije vrelo Glavaš čija se dubina procjenjuje na 115 metara.

Fotografije ovog prekrasnog izvora su dostupne na internetu u svim varijantama iz svih godišnjih doba, ali mali je broj noćnih uradaka s ove lokacije. Noćna fotografija je sama po sebi veoma složena i zahtijeva mnogo strpljenja na samom terenu a i u samoj obradi. Porastom kvalitete digitalnih fotoaparata, posljednjih godina se značajno popularizirala noćna fotografija pa smo tako imali prilike vidjeti zaista fascinantne fotografije zvijezda i mliječne staze kako iz Hrvatske tako i svijeta.

Problem zrnatosti

Glavni problem s kojim se susreće svaki fotograf koji krene eksperimentirati s noćnom fotografijom je šum odnosno zrnatost. Naime, da bi se uopće uslikalo zvjezdano nebo potrebno je doći u područje niskog svjetlosnog zagađenja. Također, nebo treba biti vedro (ili barem djelomično vedro) i poželjno je da mjesec nije vidljiv. Fotoaparat se zatim postavlja na visoku ISO osjetljivost te se blenda objektiva otvara maksimalno tako da što više svjetla uđe kroz leću. Upotreba stativa je obavezna. Ovisno o fokalnoj duljini, maksimalna ekspozicija treba biti do 15-20 sekundi jer preko toga se dobiva tzv. “star trail”.

S ovakvim postavkama se dobiva fotografija na kojoj se vide zvijezde bolje nego golim okom, ali sada se javlja problem zrnatosti. Tu sada treba primijeniti onaj ključni faktor, a to je strpljenje. Potrebno je napraviti što više fotografija ovog kadra (do 10 bi trebalo biti dovoljno) s identičnim postavkama kako bi se kasnije u obradi dobila što čišća fotografija, odnosno sa što manje šuma. Sličnu stvar treba ponoviti i za donji dio fotografije kako bi tlo i stabla također bili dovoljno osvijetljeni. S obzirom da je donji dio kadra dosta tamniji, potrebno je staviti puno dužu ekspoziciju. U ovom slučaju je to bilo 2 minute, a ISO osjetljivost je poželjno smanjiti kako bi se smanjio šum.

Problem kadriranja

Dakle, ako bi se napravilo po 10 fotografija za gornji dio kadra (nebo) i donji dio kadra, to bi vremenski ukupno bilo 10*15 + 10*120 = 1350 sekundi, odnosno 22.5 minuta. Toliko vremena je potrebno za napraviti niz od 20 fotografija koje se kasnije spoje u samo jednu.
Drugi problem kod noćne fotografije je samo kadriranje pošto se noću vidi jako slabo ili nikako, ali uz pomoć lampe se taj problem lakše riješi.

Kako je nastala Ilijina fotografija?

– Što se tiče ove konkretne fotografije, ona je nastala oko 1 sat poslije ponoći. Napravljene su po 4 fotografije za donji i gornji dio kadra (po mom mišljenju ipak nedovoljno jer je dosta šuma i dalje prisutno). Dio kadra je osvijetljen lampom. Šum s neba je uklonjen u besplatnom programu za Windowse – Sequator, a ostatak posla je odrađen u Lightroomu i Photoshopu – kazao nam je autor fotografije, Ilija Veselica.

Savjeti za fotografe

– Moj savjet svim fotografima je da se na ovakve “izlete” ide s barem dvije lampe, a jedna neka obavezno bude čeona tako da su ruke slobodne. Također, kretanje noću po nepristupačnom terenu je također potencijalna opasnost pa stoga treba biti na dodatnom oprezu.

Više fotografija ovog vrsnog fotografa možete vidjeti na njegovom Instagramu.