Josipa Ivišić već pet godina svakodnevno upravlja autobusom splitskog Prometa. Putnici je prepoznaju po širokom osmijehu i smirenoj vožnji, no od ovog posla, kaže Josipa, nije došla slučajno. Priča kako je sve počelo i zašto danas ne bi mijenjala svoje mjesto za volanom ni za jedan ured na svijetu.
Kažu da je tamo žena ne može raditi, tako da pogurao me zapravo moj je otac gdje je rekao sutra ti počinje škola za vozače D kategorija, ali sad imam svojih devet godina iskustva, javlja TV Dalmacija.
Iako je nekad radila kao medicinska sestra, danas bez zadrške kaže da se svojem prijašnjem zanimanju više ne bi vratila. Bila sam medicinska sestra, ali to nisam dugo radila, možda nekih godinu dana radnog staža i još nešto staračkih domova nakon čega sam odustala.
Zašto ste odustali od tog posla?
Ne znam, dok sam to radila, meni je to bilo OK, ali kako sam možda iščekivala posao u bolnici ili nešto. ovo se eto potrefilo, malo me otac pogurao, tako sam došla ovdje i sad se ne bih vratila, nema šanse.
Neki putnici nisu baš najbolje reagirali kada su za upravljačem vidjeli ženu, prisjeća se Josipa.
- Prije otprilike godinu dana bila sam na Pazaru, gospođa je došla i komentirala: "nema vozača pa je žensko vozi". Bilo je jutro i bila sam onako grintava. Kažem ja "stavilo me je iz kancelarije, ali do Firula ćemo doći". Taman sam izlazila sa stanica, a kaže ona: "Možete li, molim vas, otvori vrata", Izašla je čekala drugi autobus.
S iskustvom vožnje diljem Hrvatske, Josipa je svoje vještine iskušala i Poljskoj, Turskoj te još nekoliko inozemnih odredišta.
- Dok sam vozila vanka, nitko me nije doživljavao. Njima je to sasvim normalno, a kod nas je tu još malo klimavo, i kod nas se malo po malo mijenjaju stvari, već to polako odlazi u zaborav.
Vožnja po splitskim prometnicama nije laka, ali ima svoje prednosti.
- Meni je super, zadovoljna sam s obitelji sam što je zapravo glavni razlog bio mog dolaska ovdje. Tamo sam stalno putovala s mužem, dogovarala preko mobitela, domaće zadaće dice i tako to, a ovdje sam kući svaku večer, nadgledam i kontroliram sve.
Za Josipu svaki kilometar znači još jednu priliku da pokaže kako se predanost i profesionalnost uvijek isplate. Devet godina za volanom pokazalo je da izazovi ovog posla dolaze s nagradom, a to je bez sumnje zadovoljstvo putnika.
