Svoje glazbene početke veže uz razne brodske bendove, a kasnije samostalno snima svoje pjesme na engleskom, poljskom i hrvatskom jeziku. I otuda percepcija da je Adari ime grupe, a ne pseudonim simpatične profe solfeggia iz Slavonskog Broda. I to smo sad razriješili, a i saznali da joj je ime Daria-Tamara Rac, i da je rođena u Poljskoj.
Slučajno?
- Ne, namjerno! Kao dijete doselila sam se u Slavonski Brod gdje sam i odrasla i gdje danas živim i radim. Okružena sam glazbom od malih nogu, a danas mi je ona i struka. Radim u glazbenoj školi, predajem solfeggio, i nazovimo to hobi, jer se ovom „drugom“ glazbom bavim mimo posla.
Lennon kao polazište
I nije samo glas, tu je i autorski rad. A to se i očekivalo od nekoga tko zna sve note i sve glazbene divote.
- Pjevam dugi niz godina i kao većini počeci su bili u lokalnim bandovima. Prvi band zvao se Lennon . Onaj kreativni dio uvijek je bio prisutan, pa s vremenom (u većini slučajeva, uglavnom za moju dušu) snimam svoje pjesme koje su iz nekog razloga češće završavale u ladici. Moj nekakav izbor, kroz godine snimljenih pjesama našao se na albumu ‘’Five petals of Venus ‘’ koji je izdan 2019,godine od strane Nota Bene Recordsa. Stilski sam oduvijek naginjala nekakvom pop rocku, a tematski često pisala o nečemu što se događa oko mene ili izravno vezano za mene. Većinom svaka moja pjesma ima neko svoje obrazloženje zašto.
Godine 2014. pjesma ‘’Hurry up’’ prepoznata je od renomiranih irskih producenata, među koje je umješan i Bob Geldof , kao jedan od organizatora međunarodnog Youbloom festivala u Dublinu, na koji sam na moje veliko iznenađenje pozvana na sudjelovanje.
A i Vaša skladba Teen minutes dobro je prihvaćena u Poljskoj. Sad neću pitati je li slučajno?
- Nema slučajnosti. Prošle godine pjesma ‘’Ten minutes’’, koju sam zamislila kao duet, u konačnici je izvedena u vokalnoj suradnji s meni dragim kolegom Zvonimirom Ćosićem – Chosque , te u kojoj se tako savršeno posložila sviračka ekipa; Nebojša Buhin gitara, Mladen Malek -bubanj, Filip Križan- bas, Sandro Bačić – kybords. Pjesma je nenadano pronašla svoj put i stigla na neke poljske radio stanice, od kojih bih izdvojila Radio PRS24 Swindon gdje se dugo vremena zadržala na top-listi, a nakon nje popratila ju je i ‘’Miedzy nami’’ (prepjev na poljski pjesme ‘’Među nama’’ ) koja se na istoj top. Listi, čini mi se. još uvijek drži.
Album žute boje
Spomenuli ste Sandra Bačića, našeg Korčulanina. On ima sjajne glazbene ideje, svoj film u glavi. Kako je došlo do suradnje?
- Sa Sandrom sam se prvi puta susrela kad se on doselio u Brod. Tad me je kontaktirao kako bih mu otpjevala najavni jingle za njegovu emisiju Naftalina. U međuvremenu osposobio je Picaboca studio u koji sam se znala zaletit kako bih zabilježila poneko pjesmu koja mi je upravo pala na pamet, ideju koju je on u konačnici i isproducirao.
U isto vrijeme Sandro je počeo raditi na snimanju nekih svojih glazbenih ideja gdje sam ja drage volje sudjelovala kao prateći vokal. Nakon što je već dosta materijala bilo snimljeno, a Sandro ostao bez glavnog vokala, bez ikakvih očekivanja i planova odlučili smo da ih kad je već sve snimljeno ja otpjevam. U konačnici se sve završilo u žutom izdanju na albumu pozitivnog imena ‘’Sretne misli’’. Osobno mi je to bio veliki izazov, jer kad pjevam nešto svoje, onda točno znam kako bih željela da mi nešto zvuči. U ovom slučaju trebalo je ‘’ući u glavu‘’ Sandru ,i iznijeti nešto na način kako to u njegovoj glavi svira. Zbog vintage prizvuka Sandrovih glazbenih ideja, odlučili smo da se album izda na vinilu, kako to on voli reći, album s mirisom naftalina. Očekivali smo ga još proljetos, međutim zbog cijele ove situacije u svijetu, i kako je zbog istog stao posao u većini zanimanja, red za ‘’printanje‘’ploča je postao dugačak, pa smo morali čekati svoj red. Ploča je u konačnici rađena u Poljskoj i na putu je prema Hrvatskoj.
Zaboravio sam ono „ključno“ pitanje; zašto Adari i što Tamara (Adari) panira kad stigne ploča iz Poljske?
- Često sam etiketirana kao band, mada je Adari anagram mog imena pod kojim sam bila uvedena u telefonski imenik u mobu. To je, eto vrlo jednostavno. A o planovima? Najljepše, kao i najgore stvari, događaju se neplanski. Planove volim zadržati za sebe jer ako puno o njima pričaš - kao što sam negdje pročitala, a ima istine u tome - sva ona energija koju u njih uložiš naprosto se rasprši .
