Povodom blagdana sv. Fabijana i sv. Sebastijana u ponedjeljak, 20. siječnja 2025. godine, u 14 sati održano je svečano misno slavlje u crkvici na Privoru – Brdejaci u Žrnovnici, na padinama Mosora. Misu je predvodio župnik župe Žrnovnica, don Mario Matković, uz pratnju župnog zbora.
Kratka povijest crkvice
Prema nekim izvorima, crkvica je izgrađena u 18. stoljeću, iako točni povijesni podaci o njezinu nastanku nisu u potpunosti potvrđeni. Tijekom Drugoga svjetskog rata, 1943. godine, srušio ju je njemački top koji je bio stacioniran na području Kile. Obnova je trajala od 1992. do 1994. godine, a prvu misu nakon dovršetka obnove služio je don Ivan Jakulj 1995. godine. U velikom šumskom požaru 2017. crkvica je ponovno oštećena, a nova obnova započela je 2019.
U obnovi su sudjelovali brojni mještani i dobročinitelji, među kojima se posebno ističu Vinko Domljanović – Stolica, Marin Ivica – Tavar, Ante Jerković – Pikolo, djeca iz osnovne škole te posada helikoptera iz Divulja, predvođena pilotom Sejom.
O svecima – sv. Fabijan i sv. Sebastijan
Crkva 20. siječnja slavi dvojicu mučenika iz prvih kršćanskih vremena – sv. Fabijana i sv. Sebastijana.
Sv. Fabijan
Izabran je za papu 236. godine. Stari časoslov spominje kako je sedmorici đakona povjerio brigu za siromahe, koje je Crkva oduvijek smatrala posebnim Božjim povjerenicima. Progon cara Decija nije zaobišao ni svetog papu, a tradicija kaže da je sam car izjavio kako bi radije vidio suparnika na carskom prijestolju nego nasljednika na papinskoj stolici. Sv. Fabijan pokopan je u Kalistovim katakombama, u tzv. Kapeli papa, gdje se i danas može vidjeti njegova freska. O njegovu mučeništvu svjedoče dvije poslanice: ona kartaškoga biskupa sv. Ciprijana i pismo Rimske Crkve, koje ga zajedno prikazuju kao primjer vjere i jakosti, ohrabrujući kršćane u ustrajnosti.
Sv. Sebastijan
Prema predaji, od djetinjstva je bio kršćanin. Postao je zapovjednik carske tjelesne straže za vladavine cara Dioklecijana, u čijim je prvim godinama kršćanstvo bilo djelomično tolerirano. No već 298. godine, pod pritiskom suvladara Galerija, izdan je edikt kojim su kršćani isključeni iz carske vojske. Sebastijan je, usprkos carevu prijateljstvu, kasnije utamničen i osuđen na smrt gađanjem strijelama. Preživio je prvo pogubljenje te ga je kršćanka Irena pronašla živoga i izliječila. Kada se oporavio, ponovno se pojavio pred carem koji ga je potom dao umlatiti batinama.
Obojica svetaca, sv. Fabijan i sv. Sebastijan, stoljećima su uvelike štovani, a Crkva ih se spominje i u Litanijama svih svetih. Njihovi životi ostaju trajni uzor vjere i postojanosti u prvotnim, ali i današnjim kršćanskim zajednicama.
