„Klapa je krug kojemu je središte u Omišu“.
I zaista je to tako, ne postoji bolje mjesto koje će vas uvesti u svijet klapske pjesme koju je i UNESCO prepoznao i uvrstio na svoj popis nematerijalne kulturne baštine.
Grad na ušću Cetine već je gotovo 60 godina sidro klapske pjesme. Zato ne čudi da je baš ovdje, podno tvrđave Mirabela, nastala i opstala najvažnija pozornica klapske pjesme.
Ovdje klapa nije samo glazba, već način života, tradicija i identitet grada i njegovih stanovnika. Baš zato se Omiš danas s pravom naziva prijestolnicom klapskog pjevanja i najvažnijim čuvarom dalmatinske glazbene baštine. Upravo zato povratak muške klape Omiš ima posebno značenje za klapsku scenu. Naime, nakon duže pauze Omišani su se vratili na scenu u velikom stilu, a publika ih je nagradila najsjajnijim Zlatnim leutom, potvrđujući da klapa ostaje neizbrisiv dio identiteta njihova grada.
Upravo u Omišu 1967. godine, iste godine kada je održan prvi Festival dalmatinskih klapa, osnovana je i klapa Omiš pod vodstvom Ljube Stipišića Delmate. Do 1976. godine nastupili su na tri Festivala, a od tada pa sve do 2000. godine izlazili su na pozornicu čak dvadeset i pet puta zaredom. U tom razdoblju pod vodstvom devet stručnih voditelja, klapa je ostvarila umjetnički vrhunac zahvaljujući ponajviše Dušku Tambači i Eduardu Tudoru. Publika i stručnjaci nagradili su ih s osam festivalskih priznanja, šest Leuta publike i dva Štita stručnog povjerenstva.
Tradicijsko ime ponovno je oživjelo
Danas, 2025. godine, priča se ponovno piše iznova. U želji da se u „najklapskijem gradu na svijetu“ obnovi muško klapsko pjevanje, inicijativu je pokrenuo Denis Tafra, nekadašnji član klape iz početka 90-ih godina. Ideju su objeručke prihvatili bivši članovi, ali i nova postava: Ivica Bešlić (prvi tenor), Jure Šaban Stanić (drugi tenor), Marko Tomasović (bariton), Denis Tafra (bas) i Marko Mimica (bas). Umjetničko usmjeravanje dogovorom članova klape preuzeo je Jure Šaban Stanić, a klapa se nada kako će već od ove jeseni, kao registrirana udruga, uspjeti osigurati i trajno financiranje svojih redovnih potreba u radu uključujući i umjetničkog voditelja.
S njima smo se susreli na mjestu gdje je započela njihova nova priča, u vinariji Mimica, u vlasništvu člana klape Marka Mimice. Osim marende, vina, ugodnog druženja i pisme, razgovarali smo o njihovu povratku i planovima za budućnost. A dok su pjevali u vinariji, ekipa koja se oduševljeno zaustavljala i snimala ih, najbolji je dokaz da je Omiš doista ponovno dobio klapu koja mu pripada.
„Ivica Bešlić i ja već neko vrijeme putujemo zajedno na probe klape Sinj. Muška klapa Omiš dugo je stagnirala jer nismo imali prvog tenora. Predložio sam Ivici da probamo ponovno, on je pristao i tada mi je sve svanulo. Skupili smo ostatak ekipe, sve su to ljudi s bogatim iskustvom, koji se poznaju godinama i već su ranije zajedno pjevali. Nije bilo teško okupiti nas. Budući da sam početkom 90-ih i sam bio član klape Omiš, zamolili smo stare članove da nam ustupe ime. Uz njihov blagoslov, ponovno smo oživjeli ovo tradicijsko ime“, priča predsjednik klape Denis Tafra, dodajući kako su se članovi „poklopili“ i glazbeno i karakterno.
Okupilo se pet iskusnih pjevača
U već spomenutom peteročlanom sastavu muška klapa Omiš vratila se na scenu krajem prošle godine.
„Udruga je bila pred gašenjem zbog neaktivnosti i zakonskih obveza, morali smo brzo reagirati. Znao sam da treba oformiti jezgru, pronaći iskusne pjevače koji se mogu odmah predstaviti javnosti. Tako nas je trenutno pet, a u budućnosti se nadamo i mlađim snagama“, objašnjava Jure Šaban Stanić.
A značaj njihovog povratka na scenu je zaista velik. Naime, klapa Omiš najstarija je klapa na ovom području, s najviše festivalskih nastupa i brojnim nagradama, kroz koju je prošlo pedesetak pjevača. Iz nje su proizašle i druge klape, no ime Omiš oduvijek je imalo posebno mjesto. Upravo zato, kako kažu članovi, vrijedilo ga je spasiti i vratiti na scenu.
Pet glasova, jedna želja
Pet iskusnih pjevača okupilo se, „poklopilo“ i gura ih ista želja, a to je predstavljanje svog grada. Iako funkcioniraju kao pravi tim, svjesni su i ograničenja koja nosi sastav od samo pet članova.
„S obzirom na to da nemamo zamjene, ne možemo nastupiti ako jedan od nas izostane. Ako fali jedan, nema klape. To je ujedno i ograničenje, ali i blagoslov jer nas je malo. Inicijativa i želja su puno veće, nema šlepanja, svatko daje sve od sebe i tu je naša snaga. U ovom trenutku ovo je najlakši način da skupimo sastav i možemo nastupati“, objašnjavaju članovi.
Dodaju i da svaka klapa ima svoju dinamiku društvenog života jer osim glazbenog dijela koji ih motivira za nastupe, postoji i onaj unutarnji, osobni.
„Naše ličnosti se moraju poklopiti da bi sve funkcioniralo. Na pozornici stojimo u krugu jer nema prvog i zadnjeg i upravo to je naša simbolika, početak i kraj. Znaš svoje mjesto u krugu, ali svi smo jednaki“, ističu.
Pričaju nam kako osim festivala nastupaju i na raznim događajima, od vjenčanja i zaruka do sprovoda. Svaki nastup za njih nosi posebnu težinu, jer, kažu, klapska pjesma najbolje dolazi do izražaja u trenucima kada se dijeli snažna emocija.
Tako su nam otkrili i jednu lijepu anegdotu.
„Momak iz Zagreba zaprosio je djevojku na brodu, na putu od Omiša do Radmanovih mlinica, a mi smo pjesmom uveličali taj trenutak. Bilo je zaista emotivno i romantično. Upravo takve scene su ono što nas najviše veseli, da možemo biti dio najvažnijih trenutaka“, ispričali su nam članovi klape.
Publika ih je prepoznala i nagradila
Kako smo već u uvodu spomenuli, publika ih je na ovogodišnjem Festivalu dalmatinskih klapa nagradila najsjajnijim priznanjem – Zlatnim leutom. Dok se klape na festival obično pripremaju i do godinu dana unaprijed, Omišani su nakon svega dvadesetak probi odlučili izaći na pozornicu u ožujku. Kažu, vodila ih je ljubav prema pjesmi, a ne ocjene. Publika je to prepoznala i nagradila.
Iako se povremeno pojave teze kako Omišani „nagrađuju svoje“, činjenica da nagrada publike nikada nije ukinuta, a da se dodjeljuje rijetko klapama iz samog grada, govori sama za sebe.
„Klapa Omiš je u nekom drugom sastavu ranije osvajala brončani leut, odnosno treću nagradu publike, ali Zlatni leut nismo dobili gotovo 40 godina. To je rijetkost, a po reakcijama publike odmah nam je bilo jasno da su ljudi zadovoljni, publika reagira srcem, ili ste ih dotakli ili niste“, objašnjava Jure Šaban Stanić.
Njihov put nakon Omiša vodio je u Skradin, na tradicionalnu 45. smotru klapa. U konkurenciji renomiranih imena kao što su Bunari, Vokalisti Salone, Cambi, Vinčace, Kampaneli, Kumpanji i Skradinke, klapa Omiš prva je izašla na pozornicu i osvojila prvu nagradu stručnog povjerenstva.
„Nastupali smo kao prvi izvođači bez očekivanja, a žiri nas je nagradio za najbolji klapski napjev. Naravno da nas je razveselilo, ali i da smo ostali bez nagrade, bilo bi jednako jer smo nastupali srcem.
Ako pjevate zbog utrke s bodovima i zbog nagrada, to više nije klapa i ne ispadne dobro. Publika osjeti kad date sve od sebe i nastupate iskreno. Da se idemo prilagođavati ukusu žirija, time bi izgubili svoju autentičnost, kratkog je vijeka i takve izvedbe neće nužno ostati zapamćene i posebne. Ne želimo nastupati školski, zadovoljiti isključivo stručno uho, a da smo mi prazni nakon tog nastupa. Kad se sklopi naša ideja, odabir i ukus sa žirijevim odabirom, super, a ako ne, i to je u redu. Na koncu, svaka klapa ima svoju publiku i pjevamo njima“, pojašnjavaju nam.
„Kad zapivamo iz gušta…“
U listopadu ih čeka nastup u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Zlatni leut s Festivala dalmatinskih klapa otvorio im je vrata tog koncerta, gdje će otpjevati dvije pjesme: jednu iz natjecateljskog programa i jednu po vlastitom izboru. Osim toga, pripremaju i božićne koncerte koji će u prosincu upotpuniti blagdansko ozračje.
Probe održavaju jednom tjedno, no ova se ekipa okuplja i češće na marendama, izletima i druženjima poput onog u Markovoj vinariji, gdje nikada ne nedostaje pjesme. Upravo u tim trenucima ležernog druženja stvaraju repertoar pjesama.
„Kad zapivamo iz gušta, brzo vidimo koja nam pjesma leži. Onda je dalje brusimo na probama i tako se odlučujemo što ćemo izvoditi pred publikom“, otkrivaju članovi.
„Želimo vratiti klapsku pismu tamo di pripada“
I dok su se furešti, ali i domaći, zaustavljali na Poljičkom trgu, s oduševljenjem slušali omišku petorku i nagrađivali ih aplauzom, teško je bilo ne zapitati se zašto je klapska pisma nestala iz kala? Odgovaraju nam vrlo jednostavno – zbog financija i nekih drugih pravaca razvoja u kojima suvremene klape traže svoj identitet.
Upravo zato ova klapa želi vratiti pjesmu tamo gdje joj je oduvijek bilo mjesto, među ljude, u gradske kale. No za to im je potrebna i potpora.
„Friško smo se oformili i očekujemo potporu lokalne samouprave. Sigurni smo da će grad Omiš prepoznati važnost i stati iza nas. Klapa je dio tradicijske kulture i identiteta. Dalmacija ima prednost što posjeduje taj, recimo to tako, „isplativ kulturni model“ kojeg druge zemlje nemaju. Klapska pjesma je svjetsko nematerijalno kulturno dobro koje se uz malo financijskih sredstava može prezentirati u svim kulturnim sredinama“, poručuju članovi klape.
I tako je Omiš, uz uspješne pjevačice ženske klape Mirabela(CZK) ponovno dobio i svoju mušku, najstariju klapu, a nadamo se da će Grad imati sluha za tradiciju i nasljeđe koje treba čuvati kako bi klapska pisma opet odjekivala gradskim kalama.
