Na obroncima zlatne planine Mosor, tek 19 kilometara udaljeno od Splita, smjestilo se Sitno Gornje. Idilično mjesto koje svoje ljepote nesebično pruža tijekom cijele godine ostavlja bez daha svakog dragog gosta i svakog putnika namjernika.

Ovaj svojevrsni dragulj Poljica je administrativno najistočniji dio grada Splita. Priroda je tu lijepa kao u trenutku stvaranja svijeta – reče i jedan od mnogobrojnih dičnih Poljičana, gosp. Nedjeljko Mihanović u svom Poljičkom Parnasu. Kozmogenijsko podrijetlo prirode snažno je ostavilo trag, vječni trag i horizont je neizmjeran. Kada se nagledaš ljepote horizonta, koji seže preko mora do otoka Visa, usmjeriš pogled u nebo i uistinu zvijezde nisu nigdje tako blizu, nego kada se promatraju s Poljičkih visova. Sve je transcendentno, stoga s južne strane na brdu Makirni i izranja Zvjezdarnica. Na glasu su Sitnjani još od drevnih vremena kao ljudi stameni i ponosni poput surih mosorskih stijena, širokogrudni, vedrog duha, ljudi koje od pamtivijeka nadasve rese čestitost, bogoljublje i čovjekoljublje.

Od onih drevnih vremena kada su ovdje na ovom škrtom, a ipak veoma plodnom tlu sa svojim vjernim pukom obitavali popovi glagoljaši. Utemeljitelji pismenosti u zalog su nam ostavili jedan od najvrjednijih pravno povijesnih spomenika u Hrvata – dični Poljički statut pisan i prepisivan upravo u Sitnom Gornjem u starohrvatskoj zavjetnoj crkvi sv. Klimenta. Ovo zavjetno svetište koje je narod nazivao “Sv. Kliment prokurator svih crkava” 23. studenog na blagdan svog zaštitnika i nedjelju poslije primao je u svoje okrilje brojne vjernike koji su pristizali iz svih krajeva, a na poseban način valja spomenuti brojne vjernike iz Bosne sve do Rame i Hercegovine moleći za zdravlje osobno, svojih obitelji i svoga blaga, osobito tegleće stoke, koje su vodili sa sobom.

Svjedoči tome i mnoštvo zavjetnih darova, većinom od srebra, do danas pomno sačuvanih. Crkva sv. Klimenta osobiti je spomenik kulture. Zavjetno općepoljičko svetište iz 12. stoljeća smješteno je u najstarijem poljičkom groblju, opasanom kružnim kamenim zidom, rustikalnim čimatorjem, u kojem se dižu uvis stoljetni hrastovi, klenovi i brijesti. Unutar čimatorja leže kamene ploče, starohrvatski ležeći stećci, s uklesanim starokršćanskim simbolima. Crkva sv. Klimenta ima osobiti graditeljski izgled a bila je sakralno i kulturno žarište Poljičke glagoljaške pismenosti, tu se odvijala jedna čitava višestoljetna sakralno kulturna povijest Poljica. Sve do otvaranja (1750.) Glagoljaškog sjemeništa u Priku, sv. Kliment bijaše rasadište glagoljaške pismenosti. Crkva sv. Klimenta pod zaštitom je Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Poljički statut je isprava neprocjenjive vrijednosti i iz njegove materije se osim pravnih mogu proučavati povijesni ekonomski, politički i drugi društveni odnosi. Pisan je autohtonim pismom bosančicom ili poljičicom ovdje u Gornjem Sitnom, malom mjestu gdje se stvarala demokracija puno stoljeća prije nego bilo gdje u Europi. Svjedoči tome i druga redakcija Statuta koja potječe iz 1440. godine, koja kaže:

“U ime Gospodina Boga Amen. Statut Poljički isući iz stroga novi činimo na lita Gospodina Isukrsta 1440, a sada pripišijemo na 1665 febrara na IO(I) u carkvi svetoga Klimenta pod Sitno“.

Iz vremena dorske seobe (krajem drugog tisućljeća p.k.) potječe i najstariji brončani nalaz – Ostava i u njoj sjekire nađen u Sitnom Gornjem koja se pripisuje Ilirskom plemenu Delmata. Za Delmate, čije je središte bilo Duvno -Tomislavgrad (tadašnji Delminium), se pretpostavlja sezonska seoba u Poljičke krajeve u tom razdoblju. Ovaj značajni povijesni nalaz čuva se u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu.

Sitno Gornje u svom zagrljaju čuvaju i nad njim bdiju sveci kojima se puk stoljećima predano utjecao. Sveti Luka Evanđelista, sv. Kuzma i Damjan na mosorskoj kosi, koja zatvara udolinu Zagrađe (starohrvatska je to kapela iz 9. stoljeća) u srcu mjesta je kapela sv. Roka, na planinskom putu iz Sitnog u Mijanoviće i kapela sv. Nikole te Gospe od začeća u dijelu sela Sirotkovići.

Crkve sv. Klimenta i sv. Luke u Sitnom Gornjem zanimljive su graditeljske kompozicije sjedinjenja longitudinalnog i centralnog tipa građevine u longitudinalnu kompoziciju crkve. Crkva sv. Luke u Sitnom Gornjem je jednobrodna s oktogonalnim svetištem iz XVI. st. Nadogradnja oktogonalnog svetišta u crkvi sv. Klementa je nastala pod utjecajem Dioklecijanovog mauzoleja kao i pod utjecajem združene longitudinalno-centralne kompozicije sv. Luke u Dubravi.

Svi ovi brojni spomenici svjedoče bogatu povijest i kulturnu baštinu Sitnog Gornjeg. Kada uz neodoljivu ljepotu zlatne planine, njenog ljekovitog i endemskog bilja, koje će s dušom pretočiti u mosorski čaj gosp. Špiro i gđa. Silvana Gruica, naši plemeniti čuvari planinarskog doma Umberto Girometta uz prekrasne inspirativne susrete vegetacije, mirisa i vidika spustite radosno će vam i nadasve srdačno dobrodošlicu i okrjepu pružiti u šarmantnom obiteljskom ozračju nadaleko poznati restorani Kod Dunde i Svanuće bogatstvom neodoljivih tradicijskih specijaliteta za nepce i dušu.

Poželite li pak prenoćiti ili pak boravak produžiti i uživati u ovim bogom danim blagodatima, smještaj će vam pružiti sada već nemali broj domaćinstava u svojim visokorangiranim smještajima, s izuzetnim domaćinima, vilama i okućnicama, bazenima i pogledima na more i otoke.

 

Od Ilira i Delmata, popova glagoljaša do težaka, učenjaka, vrhunskih športaša, tradicijskih pjevača, umjetnika, astronoma, meteorologa, akademika, izletnika, procesija i neodoljive melodije crkvenih zvona, što slave i u život vječni otpravljaju, djece radosne, mladih i starih, glumaca do turista i bazena… sve to je Sitno Gornje.

U svom „Razgovoru ugodnom“ veliki Andrija Kačić Miočić spominje izvor Ljuvač kao vrutak hladne vode, zato prijatelju dragi ako poželiš, “studene se vode napit, oku svome širok vidik pružit na grad veli naš Split, otoke, Biokvu, Dalmaciju i Hercegovine, na drugu stranu planine pogled „bacit“, na strahovit krš oko Jabukovca i preko njega na Sinjsko polje ne dvoji u Sitno i na Veliki Kabal ili Vickov stup se uputi ne dvoji zažalit nećeš, prijatelju dragi.

Zvijezdama se pak divit, astronomima, meteorolozima, radioamaterima i inim mladim ljudima vrijeme dijelit na Makirnu svrati.

Doživjeti jedinstvenu ambijentalnu scenu i hrvatski nacionalni teatar, glumce što pod zvijezdama bivaju zvijezde i koji ostavljaju bez daha i tebe i zvijezde te im one se klanjaju… Dođi i doživi!

Idilično mjesto nadomak grada koje ima čarobnu moć vratiti te u daleku prošlost, darovati pogled i vjeru u budućnost, ponuditi zvijezde na dlanu, napuniti srce uz sve to toplinom poljičkog gostoprimstva.
“Neka svak more živ biti” (članak 59. b). poljički statut

Na prostoru Sitnog 1958. godine je sniman poznati hrvatsko-talijanski film Cesta duga godinu dana (La strada lunga un anno – režija: Giuseppe De Santis). To je prvi hrvatski film nominiran za Oscara u kategoriji stranog filma. Film obuhvaća sudbine nekoliko obitelji i niza pojedinaca koji žive u zabačenom planinskom selu. Stanovnici tog sela odluče vlastitim snagama sagraditi cestu koja bi ih povezala sa svijetom. Izgradnja ceste trajala je godinu dana, uz mnoge zaplete ljubavnog i socijalnog karaktera.

U ranim šezdesetima Winettou i Old Shatterhand su debitirali na velikom ekranu. Od 1962. do 1968. godine snimljeno je sedam filmova u kojima su glumili Pierre Brice kao hrabri Winnetou i Lex Barker kao Old Shatterhand. Filmovi su rađeni prema romanima Karla Maya, oduševili su prekrasnim scenama prirodnih ljepota snimljenih u Paklenici, na Plitvičkim jezerima, na Kornatima (Srebreno jezero), te na rijekama Krki, Zrmanji i Cetini. Ostali članovi glumačke ekipe su bili i Elke Sommer, Herbert Lom i Klaus Kinski.

Zanimljivo je napomenuti da su neke scene iz ovih filmova snimljene i na krškom pejzažu Sitnog, uz sudjelovanje brojnih Sitnjana kao statista.

Trilogija Orestija premijerno 2018. u Sitnom Gornjem

Eshilova Orestija, nazvana po Orestu, Klitemnestrinom i Agamemnonovu sinu, trilogija je koja prati posljednji ciklus u nizu krvnih osveta unutar obitelji Atrida. Dijelove trilogije čine tragedije Agamemnon, Žrtva na grobu i Eumenide. Nakon povratka kući mikenskog kralja Agamemnona, heroja pobjedničkog Trojanskog rata, njegova žena Klitemnestra ubija ga da bi osvetila njihovu kćer Ifigeniju, koju je Agamemnon žrtvovao prije odlaska u rat, kao i radi štete koju je rat nanio mikenskoj zajednici. U drugom dijelu Orest ubojstvom majke Klitemnestre osvećuje oca, nakon čega u završnom dijelu trilogije stupa pred atensku porotu koja mu sudi zbog tog ubojstva.

Eshilova Orestija, napisana i praizvedena 458. prije nove ere, stoji u temeljima europskog kazališta kao jedina sačuvana antička trilogija. Tragedija osvete koja se provlači kroz pet generacija kuće Atrida istovremeno je drama o uspostavi novog demokratskog i pravosudnog sustava i poziv na razum. Prostor Poljica, nekadašnje Poljičke republike na kojem se igra Orestija, logičan je ambijentalni izbor, kaže dramaturg Jasen Boko. Naime, „i danas snažno sačuvana tradicija odabira poljičkog kneza kao da se izravno vezuje uz Eshilovu dramu, posebno njezin treći dio, i prenosi Eshilov prostor mita u Poljica stvarajući začudan ambijent antičke tragedije.”

Tehničku zahtjevnost predstave potkrijepio je Pave Gruica, predsjednik Kulturno umjetničke udruge Sv. Kliment iz Sitnog Gornjeg, koji je u realizaciji predstave imao nezanemarivu ulogu: splitskom HNK-u ukazao je na prostor za izvedbu te pružao podršku tijekom svih sedamdeset dana rada. „Više od 300 tona materijala dovezeno je na prostor pod Mosorom kako bi ga se učinilo adekvatnim za uprizorenje Orestije. U predstavu je uloženo mnogo, no ništa nije bačeno u vjetar. Sve to ostaje lokalnoj zajednici i zato ja to zovem samoodrživom predstavom“, rekao je. Glumačku postavu predstave čine: Ksenija Prohaska, Siniša Popović, Goran Marković, Marjan Nejašmić Banić, Elvis Bošnjak, Zdeslav Čotić, Anastasija Jankovska, Mijo Jurišić, Petra Kovačić Pavlina, Nikša Arčanin, Zorana Kačić Čatipović, Vanda Boban Jurišić, Đana Kuzmanić, Ana Gruica, Danijela Vuković, Luka Čerjan, Davor Pavić, Ivan Baranović i Stipe Radoja.

¸