Mačkare u Sutini zauzimaju posebno mjesto u tradiciji toga kraja, što ne čudi s obzirom na to da se održavaju već tri stoljeća te su proglašene nematerijalnim kulturnim dobrom. Uz sutinske, isti status imaju i mačkare u Neoriću.
Ovogodišnje mačkare već su započele, a ophodnja po okolnim selima traje puna tri dana, sve do pokladnog utorka. Oni koji ih imaju priliku doživjeti iz prve ruke mogu uživati u izvornim napjevima Dalmatinske zagore – reri, ojkavici i pismi u ravno – kao i u stoljetnim nošnjama, tradicijskim instrumentima, prepoznatljivom klicanju domaćinima, strogoj hijerarhiji sudionika te simbolima bez kojih su nezamislive: barjaku i nakićenoj.
Mačkarama se u Sutini obilježava odlazak osmanlijskih osvajača s ovih prostora, pa su i pojedine uloge u povorci nadahnute tim razdobljem. Mačkarsku povorku čine isključivo muškarci.
Posebnu pozornost plijene barjak i nakićena, zbog kojih su mačkare i zaštićene. Barjak je izrađen od pomno obrađenog i sušenog jablana koji se mjesecima priprema kako bi barjaktari lakše nosili njegovu težinu i teret darova. Visok je oko deset metara, a na vrhu se vije hrvatska trobojnica. Nakićena je, pak, dar koji izrađuju djevojke pred udaju i poklanjaju ga barjaktarima.
Sadržaj nakićene oduvijek je ovisio o imućnosti obitelji, pa su je nekad mogle priuštiti samo bogatije kuće. Sastoji se od nizova suhih smokava, rogača, kolača i oraha, raspoređenih na četiri konopa s jabukama i narančama te ukrašenih šarenim papirom. Dodavali su se i suknene čarape, duhan, komad sukna, a u novije vrijeme i ručnici.
Tijekom trodnevnog obilaska mačkare se susreću s povorkama iz susjednih mjesta, a barjaktari pred oduševljenom publikom odmjeravaju snage noseći teške barjake prepune nakićenih.
Povorku čine did, babe, barjaktari, diverovi, neviste, svati, vezir i cigani. Did predvodi kolonu i daje uvodnu riječ pri dolasku u selo. Vezir ide ispred i provjerava koje su kuće otvorile vrata mačkarama, dok su na začelju cigani koji, iako nemaju ista prava kao ostali sudionici, svojim maskama i smicalicama zabavljaju okupljene.
Glavni did pozdravlja domaćina, a potom glavna baba nazdravlja i hvali njegove darove – vino, uštipke, pečenicu, slane srdele, kruh ispod peke i fritule – sve uz zajedničku pjesmu. Na odlasku did zahvaljuje domaćinu stihovima: “Izdri dide ope velju, goni nam ga prijatelju!”
Isti se običaj ponavlja pred svakom kućom, uz malu izmjenu ako domaćin ima “lipu seku”, djevojku za udaju koja dariva mačkare nakićenom. Tada joj mačkare zahvaljuju pjesmom: “Hvala tebi seko lipa, na tvom daru poštenome i obrazu rumenome.”
Mačkare u Sutini nisu tek zabava, nego čast i odgovornost. Sudionici predstavljaju svoje selo pred domaćinima i brojnim posjetiteljima te nastoje očuvati tradiciju u njezinu punom sjaju. Unatoč teškim gospodarskim prilikama i izazovima svakodnevice, za doček mačkara ne štedi se ni truda ni sredstava.
